Javna percepcija „socijalne Europe” signalizira podršku većoj integraciji u EU-u, dok novi režimi socijalne skrbi u inozemstvu ističu svjetski trend.
Više od pola stoljeća ekonomske i političke integracije u EU-u otklonilo je mnoge tabue o udruživanju nacionalnih ovlasti u trećem području: socijalnoj politici.
Iako socijalna skrb i dalje ostaje odgovornost država članica, sve su popularniji argumenti da institucije EU-a imaju sve snažniju ulogu u socijalnim pitanjima kao što su pravila o plaćama, mirovine, pomoć za nezaposlene i ravnopravnost spolova.
Kriza u eurozoni i nedavna pandemija bolesti Covid-19 doprinijele su tomu povećanjem ekonomskih i društvenih razlika diljem EU-a.
POGLEDAJTE VIDEO:
Časopis Horizon zamolio je dva vodeća istraživača u projektima socijalne skrbi koje financira EU, Sharon Baute s projekta EUSOCDIV i Erdema Yörüka s projekta EmergingWelfare, da podijele svoja temeljna otkrića.
Projekt EUSOCDIV ispitivao je stavove javnosti o pojmu „socijalne Europe”. Projekt EmergingWelfare, kojega financira Europsko istraživačko vijeće, promatrao je sustave socijalne skrbi u šest gospodarstava u razvoju izvan EU-a.
Sharon Baute, istraživačica projekta EUSOCDIV i docentica komparativne socijalne politike na Sveučilištu u Konstanzu u Njemačkoj. Njezina istraživanja obuhvaćaju socijalnu politiku, europske integracije i euroskepticizam, s posebnim fokusom na stavove javnosti prema dimenziji socijalne skrbi u EU-u.
Koja su bila glavna otkrića projekta o stavovima javnosti o „socijalnoj Europi”?
Građani socijalnu Europu doživljavaju uglavnom kao solidarnost među državama, a ne među pojedincima. U zemljama koje imaju velikodušniju socijalnu skrb, građani manje podržavaju inicijativu na razini EU-a u ovom području jer se već mogu osloniti na učinkovitu mrežu socijalne skrbi u svojoj zemlji.
Što su odredbe nacionalne socijalne skrbi manje velikodušne, to su veća očekivanja javnosti u pogledu uloge EU-a u socijalnom području. Građani očekuju da njihova zemlja ima koristi od uzlazne konvergencije kroz donošenje više odluka na razini EU-a.
Je li istraživanje polučilo iznenađenja?
Da. Znali smo da ljudi krivnju za gospodarske rezultate pripisuju različitim akterima. Na primjer, mogu imati određena uvjerenja o tome zašto neki ljudi žive u siromaštvu ili zašto neke zemlje imaju lošije rezultate od drugih u pogledu gospodarskog rasta i zapošljavanja. No, još nismo znali da je pripisivanje krivnje samoj EU povezano sa snažnijom potrebom za socijalnom Europom.
To je pozitivan znak jer pokazuje da kritika prema EU-u ne mora nužno rezultirati tvrdim euroskepticizmom. Umjesto toga, može se mobilizirati u potporu daljnjim koracima europske integracije, ako oni imaju snažnu socijalnu dimenziju.
Načelno, niže obrazovane socio-ekonomske statusne skupine više su euroskeptične. Međutim, ustanovila sam da ti segmenti društva često više zastupaju jaču socijalnu Europu.
Čini se da im se ne sviđa EU u sadašnjem obliku, dok podržavaju više europskih integracija u socijalnom području. To pokazuje da su stavovi javnosti složeni i da se ne mogu pojednostaviti kada se raspravlja o budućnosti europskih integracija.
Koliko se razlikuju pogledi na „socijalnu Europu”?
Europljani imaju različitija mišljenja o socijalnoj Europi nego što se često pretpostavlja. Stavovi javnosti prema socijalnoj Europi ne mogu se svesti samo na stajališta za ili protiv socijalne Europe. Istraživanje pokazuje da su stavovi mnogo složeniji od toga. Stavovi građana zapravo ovise o tome koji je konkretni politički princip ili instrument u pitanju.
Ipak, pronašla sam sličnosti u podršci određenim politikama. Na primjer, postoji univerzalni poredak o tome koliko netko određene skupine u društvu smatra zaslužnima za europsku solidarnost. U svim zemljama koje su bile dio istraživanja smatralo se da djeca u nepovoljnom položaju više zaslužuju financijsku potporu od siromašnih, koji se zauzvrat doživljavaju kao da zaslužuju više od nezaposlenih.
Koji stupanj javne potpore postoji za inicijative na razini EU-a u ovom području?
Razinu javne potpore određuju tri čimbenika. Prvo, bitan je sam dizajn politike. Politike EU-a koje imaju neki oblik uvjetovanja, načelo da su beneficije vezane uz obveze ljudi da se ponašaju odgovorno, općenito su popularnije.
Drugo, potpora ovisi o karakteristikama na individualnoj razini, s nižim socioekonomskim skupinama i lijevo orijentiranim biračima među najsnažnijim zagovornicima socijalne Europe.
Treće, potpora ovisi o državi članici u kojoj građani žive. U tom smislu, projekt je otkrio podjelu istok-zapad i sjever-jug, pri čemu građani istočne i južne Europe najviše podržavaju inicijative na razini EU-a koje pružaju financijsku pomoć ranjivim skupinama u društvu.
Erdem Yörük, istraživač projekta EmergingWelfare i izvanredni profesor na Odsjeku za sociologiju na Sveučilištu Koç u Turskoj. Njegovo istraživanje usmjereno je na društvene pokrete i socijalnu skrb.
Koji je širi kontekst za sustave socijalne skrbi u Argentini, Brazilu, Kini, Indiji, Južnoj Africi i Turskoj?
Prije 2000-ih siromašni ljudi iz ruralnih područja ili slamova uglavnom su bili isključeni iz državne socijalne skrbi. No, nakon 2000-ih, model državne socijalne skrbi brzo se proširio kako bi obuhvatio i te populacije. To je značilo da su ljudi u nepovoljnijem položaju po prvi put imali pristup naknadama socijalne pomoći. Bio je to povijesni trenutak.
Gospodarstva s tržištima u razvoju poput Brazila, Južne Afrike i Turske razlikuju se od liberalnih, korporativnih i socijaldemokratskih socijalnih režima globalnog Sjevera u pogledu svog sastava i velikodušnosti. Na tim tržištima u razvoju, fokus državne socijalne skrbi je na programima socijalne pomoći uglavnom zato što su siromašni glavni akteri u smislu političkog aktivizma na lokalnoj razini i podrške javnosti vladama.
Koji su politički izazovi koji proizlaze iz toga?
Vlade u tim zemljama razvijaju programe socijalne skrbi ne samo za borbu protiv siromaštva, već također, i uglavnom, kao politički instrument za obuzdavanje društvenih nemira i za dobivanje podrške javnosti.
Građanski pokreti traže više strukturnih reformi, no osigurava im se socijalna pomoć. To je ono što mi zovemo demobilizacija supstitucijom.
Kako ste odlučili koje ćete zemlje istraživati?
Prethodne studije o sustavima socijalne skrbi imale su uglavnom eurocentričan pristup i naš je cilj bio proširiti ga na globalnu razinu. Ovo je prvi komparativni projekt o politici sustava socijalne skrbi s globalnim pogledom i želio sam razumjeti položaj tržišta u razvoju.
Ova tržišta u razvoju karakteriziraju brzi gospodarski razvoj i velike prihodovne i socijalne nejednakosti. Odabrao sam ove specifične zemlje kako bih osigurao geografsku, kulturnu i povijesnu raznolikost. Namjeravao sam pokazati da, neovisno o ideologiji vladajuće stranke, neovisno o geografskim i kulturnim razlikama, ako se krene sličnim osnovnim političkim putovima, to dovodi do sličnih ishoda socijalne politike.
Jesu li rezultati relevantni za Globalni sjever?
Apsolutno. Rastuće siromaštvo i radikalni pokreti, etnički ili vjerski na primjer, događaju se i u zapadnim zemljama. Vlade koriste socijalna davanja za rješavanje problema i najvjerojatnije će se ono što vidimo na Globalnom jugu dogoditi i na Globalnom sjeveru.
Općenito, postoji trend prema povećanju socijalne pomoći, kako pokazuje naš globalni skup podataka o socijalnoj skrbi. Nadalje, različite zemlje koje imaju slične političke potrebe uče jedna od druge i grade slične državne sustave socijalne skrbi. Stoga su usporedbe doista korisne i za razumijevanje unutarnje dinamike državnih sustava socijalne skrbi.
Autorica SOFIA STRODT
Istraživanja u ovom članku financirali su Europsko istraživačko vijeće EU-a (ERC) i program Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA). Članak je izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Više informacija