Kad je njezina teta Gin umrla od raka, sve je bilo tako naglo. Proljetos im je javila da je bolesna, a do ljeta je više nije bilo. Ono što su kasnije saznali je da je bila bolesna neko vrijeme, ali znajući da je to smrtonosno i da se ništa ne može učiniti, držala je tu informaciju za sebe sve dok više nije mogla, priča Amanda Chatel, novinarka.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Kao netko tko ne može ništa prešutjeti, njezina mi je odluka bila čudna. Ne samo zato što je moj život otvorena knjiga, već bih pomislila da bi željela da je utješe i podrže voljeni prije nego što umre. Nije bila udata, nije imala djece, a oba roditelja su joj odavno umrli - kaže Amanda.
Njezini prijatelji bili su njezina obitelj; ona joj nije bila krvna tetka, ali bila joj je veća tetka od bilo koje krvne tetke koju je ikada imala.
Saznanje da je živjela s takvom tajnom više od godinu dana bilo je srceparajuće, ali kako se ispostavilo, ni ono što je učinila nije neuobičajeno.
Anketa iz 2014. pokazala je da bi više ljudi nego što mislite kada bi saznali da imaju rak, to zadržali za sebe. Od 1115 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu kojima je dijagnosticiran rak i anketiranih od strane YouGov-a u ime Bupe, međunarodne grupe za zdravstveno osiguranje i zdravstvenu skrb, 25% žena reklo je da razmišljaju zadržati svoju dijagnozu za sebe, dok je 18% muškaraca reklo da čine isto.
Kada je riječ o otkrivanju istine svojim partnerima, samo 4% žena reklo je da ne bi, a samo 1% muškaraca vjeruje da bi također svoju dijagnozu zadržali za sebe, piše YourTango.
Rak je prilično teška tajna za čuvanje.
Istraživanje je također pokazalo da 18% ljudi kaže da je poznavalo nekoga tko je prešutio dijagnozu, s više od 50% sudionika koji su rekli da bi poštovali nečiju odluku da čuva takvu tajnu, a 25% je reklo da bi bili šokirani.
Zašto bi mnogi držali takvu jednu tešku dijagnozu za sebe?
Razlozi zbog kojih ljudi nisu željeli podijeliti strašnu vijest varirali su od želje za održavanjem normalnog života do toga da nisu previše željeli primiti suosjećanje ili poseban tretman do toga da osjećaju kao da se samo žele nositi s tim sami.
Voditeljica odjela za zdravstvenu skrb o raku u Bupi, Jayne Molyneux, objašnjava kako svaki pacijent drugačije reagira na dijagnozu raka.
- Nalazimo sve više pacijenata koji odlučuju zadržati svoju dijagnozu za sebe i sami se nositi s liječenjem ili dok se s tim ne pomire - objašnjava Jayne.
Macmillan Cancer Support, neprofitna organizacija sa sjedištem u Velikoj Britaniji, ističe činjenicu da neki pacijenti osjećaju krivnju, vjerujući da su oni ti koji su sami uzrokovali bolest. Knjižica koju su objavili kako bi pomogli onima kojima je dijagnosticiran rak da se nose s emocionalnim ispadanjem objašnjava određene stvari.
- Mogli biste se osjećati krivima i kriviti sebe ili nekoga drugog za dobivanje raka. To može biti zato što se često osjećamo bolje ako znamo zašto se nešto dogodilo. U većini slučajeva nemoguće je točno znati što je kod neke osobe uzrokovalo rak, pa nema razloga da osjećate da je itko kriv. Rak nije kazna za nešto što si učinio - stoji u knjižici.
Kao netko tko nikada nije imao rak, Amanda iskreno kaže da ne može pojmiti kako bi bilo apsorbirati šok takve vijesti.
- Ali nakon što sam gledala ljude koje volim kako umiru od toga, mogu reći čak i više, tako da ne mogu ni shvatiti kako bi netko želio biti sam u spoznaji i boli toga. Naravno, nečiji je osobni izbor otkriti takve informacije, ali mislim da bi u takvom vremenu trebala postojati apsolutna potreba za ljudskom podrškom, i fizičkom i emocionalnom. Ali ne znam. Nikada nisam bila na tom mjestu da bih morala odlučivati, niti se nadam da ću ikada biti - priznaje Amanda.