Čak 16 zakona koji se odnose na modu i tekstil bilo je u raspravi krajem 2023. samo u EU, a prvi je stupio na snagu 2024. Propisi obuhvaćaju čitav modni lanac, od dizajna proizvoda do marketinga te će na koncu utjecati na potrošače i tvrtke na globalnoj razini.
Iako je određeni napredak u industriji očit, tempo transformacije nije dovoljan da se kompanije pripreme za propise koje će morati poštivati.
U cijeloj industriji, korištenje fosilnih goriva koje zagađuje okoliš i dalje dominira proizvodnjom, dok su kružni poslovni modeli još uvijek u povojima. Ako se napredak nastavi sadašnjim tempom, očekuje se porast potrošnje odjeće i obuće za više od 60 posto, sa 62 milijuna tona u 2022. na 102 milijuna tona u 2023.
Institucije postavljaju razna pravila i zakone, a od zemalja vodeće su one u Europskoj uniji koja slijedi viziju klimatski neutralnog, kružnog gospodarstva.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tekstilna vizija EU razrađena je u Strategiji za održivi i kružni tekstil, donesenoj u lipnju 2023., koja predviđa industriju definiranu proizvodima izrađenim uz poštovanje okoliša i društvenih prava.
Trenutačno se raspravlja o čak 16 zakona, a prvi će stupiti na snagu 2024.
Budući da je proizvodnja odjeće odgovorna za značajne emisije, zagađenje i otpad, regulatori su postavljeni na način da zahtijevaju od tvrtki da poprave svoje poslovanje i nametnu više standarde u svojim opskrbnim lancima. Propisi se primjenjuju na ključna područja djelovanja, utječući na potrošače i tvrtke unutar i izvan EU.
Utjecaj regulativa na dizajn proizvoda
Do 80 posto utjecaja proizvoda na okoliš utvrđuje se u fazi dizajna te se odnosi na materijale i boje. Glavna Uredba EU o ekološkom dizajnu za održive proizvode (ESPR), koja bi trebala stupiti na snagu do 2025., postavlja minimalne standarde dizajna za sve pojedinačne proizvode koji se prodaju unutar EU.
To uključuje zahtjeve u pogledu mogućnosti recikliranja, trajnosti, mogućnosti ponovne upotrebe, mogućnosti popravka i upotrebe opasnih tvari. Očekuje se da će putovnice za digitalne proizvode koje prikupljaju i dijele te informacije s potrošačima postati obvezne prema zakonu.
Marketing mora biti potkrijepljen dokazima i provjeren
Greenwashing je visoko na dnevnom redu potrošača i regulatora, a tvrdnje mnogih tvrtki smatraju se nejasnim ili pogrešnim. Nova EU Direktiva o ekološkim tvrdnjama suzbija 'greenwashing, zahtijevajući da deklaracije i izjave vezane uz održivost budu specifične, potkrijepljene dokazima, provjerene od strane neovisnih tijela i jasno priopćene.
Francuska je već poduzela prvi korak, zahtijevajući od velikih kompanija da stave karbonske oznake na svu odjeću koja se prodaje u zemlji.
Gospodarenje otpadom
Manje od 1 posto modnog tekstila se reciklira, a kamioni puni robe idu na odlagalište ili spaljivanje negdje u svijet i to svake sekunde.
'Okvirna direktiva o otpadu' poziva na proširenu odgovornost proizvođača, koja već postoji u Francuskoj, a koja zahtijeva od tvrtki da financiraju prikupljanje, razvrstavanje i recikliranje tekstilnog otpada.
Očekuje se da će naknade varirati ovisno o učinku proizvodnje i izazvanim razinama onečišćenja, što je načelo poznato kao 'eko-modulacija'. Sve zemlje u EU morat će pokrenuti programe prikupljanja tekstila do 2025. godine, a očekuje se da će uništavanje neprodane robe biti zabranjeno.
Metrika učinka te dovoljno javnih podataka
Unatoč golemim količinama otkrivanja podataka o korporativnom okruženju, društvu i upravljanju (ESG), tvrtke se još uvijek bore osigurati dovoljno podataka i metriku učinka te definirati ekonomske aktivnosti koje se mogu smatrati održivima.
Također, nedostatak usporedivosti među robnim markama sprječava učinkovito donošenje odluka među ulagačima i potrošačima.
'Direktiva o korporativnom izvješćivanju o održivosti' zahtijeva od tvrtki da izvještavaju o ESG aktivnostima putem standardiziranog okvira. U međuvremenu, 'Direktiva o pažnji o održivosti poduzeća' nalaže revnost zaštite okoliša i ljudskih prava te akcijske planove u cijelom lancu vrijednosti.
Mnogi su sada rukovoditelji zabrinuti i zbog količine potrebnih podataka i analiza. Na nedavnoj konferenciji, voditelj održivosti u Pumi rekao je da brend objavljuje izvješća već 20 godina, ali 'ni blizu nije u stanju ispuniti ove nove zahtjeve'.
Očekuje se da će se utjecaj novih pravila EU-a proširiti izvan granica regije, posebice u Aziju, gdje se proizvodi 70 posto tekstila u EU-u. Osim toga, zakonodavci u drugim regijama pokreću vlastite inicijative.
U SAD-u, 'Zakon o održivosti mode i društvenoj odgovornosti' u New Yorku planira pozvati glavne robne marke na odgovornost na temu ekologije.
U UK-u, Green Claims Code ima za cilj zaustaviti greenwashing, dok se Kina obvezala na vrhunac emisija ugljika prije 2030. i postati ugljično neutralna do 2060.
Kako se regulatorna scena mijenja, ova godina je prilika da kompanije promijene svoje poslovne modele.
Porijeklo svih materijala
Postizanje potpune vidljivosti opskrbnog lanca na svim razinama proizvodnje bit će ključan čimbenik usklađenosti s propisima. Međutim, mnoge robne marke trenutačno imaju ograničenu vidljivost nad svojim dobavljačima u najboljem slučaju i stoga im nedostaju pouzdani i standardizirani podaci da bi ostvarili značajan napredak.
Napredak u blockchainu i drugim tehnologijama mogao bi omogućiti transparentnije i učinkovitije praćenje. Adidas je, na primjer, postigao sljedivost materijala u velikim razmjerima koristeći TrusTraceovu platformu za digitalnu sljedivost, koju također koriste tvrtke uključujući Renfro Brands i Brooks Running.
Nabavljanje materijala i proizvodnja
Budući da aktivnosti u opskrbnom lancu stvaraju većinu emisija ugljika u odjeći, možda će postojati oštriji fokus na dekarbonizaciji materijala i proizvodnji odjeće.
U procesu proizvodnje glavne poluge dekarbonizacije uključuju inicijative za energetsku učinkovitost i energetsku tranziciju. Kako se robne marke prebacuju na održivije materijale, mogu potražiti nove dobavljače ili se pridružiti strateškim savezima.
Kering je, primjerice, uspostavio standarde nabave usmjerene na dobavljače i stvorio Laboratorij za inovacije materijala koji je posvećen nabavi održivih materijala i tkanina, dok se Hermès udružio sa start-upom MycoWorks' koji radi na projektiranom miceliju.
Dizajn modnih predmeta
Očekuje se da će novi zahtjevi za cirkularnošću uzdrmati proces dizajna. Na primjer, fokus na dugotrajnost i izdržljivost može zahtijevati svježu pozornost na detalje kao što su šavovi i šalovi.
Jednako tako, materijale koji se ne mogu odvojiti u recikliranju možda treba izbjegavati, što znači da bi dizajneri trebali kreativnije razmišljati o samom dizajnu. Dizajn ambalaže također treba promijeniti, s novim pravilima koja se pojavljuju oko sastava naljepnica i etiketa te eliminacije plastike za jednokratnu upotrebu.
Otpad na kraju životnog vijeka modnog predmeta
Kako bi se smanjila proizvodnja i otpad, novi poslovni modeli dolaze u prvi plan. Preprodaja, second hand i vintage sve su popularniji kroz velike, uspješne kompanije kao što su The RealReal ili Vestiaire Collective. Interni programi koji nude preprodaju, iznajmljivanje i popravak također dobivaju na snazi.
Također postoji mogućnost da se ubrza recikliranje u zatvorenom krugu. Tvrtka Renewcell sa sjedištem u Stockholmu razvija prvu svjetsku tvornicu za recikliranje vlakana.
U partnerstvu s globalnim brendovima kao što su H&M, Inditex i Levi’s, Renewcell planira 2024. dosegnuti puni kapacitet od 120.000 tona, što je ekvivalentno 600 milijuna majica kratkih rukava.
Međutim, potpuno ugrađivanje ovih novih materijala u opskrbne lance ostaje izazov — Renewcell je nedavno naveo sporiju prodaju svoje celulozne celuloze proizvođačima vlakana od očekivane, piše BoF.