Recepcionari i spremačice, razni animatori i hotelski treneri posao traže po preporukama, izravno kod ranijih poslodavaca ili preko internetskih oglasa. 

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, u prva tri mjeseca ove godine poslodavci su tražili 9464 sezonska radnika. Oko 4200 ljudi zaposlilo se na poslovima vezanima uz turizam, a ostali su našli sezonske poslove u poljoprivredi, proizvodnji ili administraciji. 

Broj radnika zaposlenih prošle godine u djelatnostima pružanja smještaja te pripremi i usluživanju hrane porastao je 13 posto, a na sezonskim poslovima šest posto. Najviše sezonaca ima iz Slavonije.

Ivan Stipić (26) iz Osijeka prije početka turističke sezone poslao je pismo s upitom o poslu konobara u sezoni na čak 50 adresa od krajnjeg juga Dalmacije do Istre. Gotovo od svih dobio je odgovor. Na kraju je odlučio otići u Novalju, gdje će uz plaću 5500 kuna imati i smještaj, a ponuđen mu je topli obrok za 30 kuna na dan.

- Što se mene tiče, ako se kući vratite nakon nekoliko mjeseci s određenom ušteđevinom od koje možete živjeti još pola godine, onda je sezonski posao isplativ. Da nije tako, sigurno ne bih išao ponovno na more - kaže mladi konobar. 

Na sezonsko zapošljavanje odlučio se prije prošlogodišnje turističke sezone kad je shvatio da mu posao konobara u Hotelu Osijek u Osijeku nije dovoljan ni za “životarenje”.

Iskusniji sezonci posao počinju tražiti oko nove godine, a traže ga preko društvenih mreža ili internetskih stranica.

- Znao sam u prosincu dogovoriti posao na Hvaru s početkom u travnju. Naravno, ono što vam poslodavac obeća razlikuje se od onog što dobijete. Znao sam dogovoriti samačku sobu, a kad sam došao tamo, gazda kaže da sobu dijelite s cimerima i tada ne možete natrag - ispričao nam je sezonski kuhar iz Splita.

Dodaje kako sezonski radnik mora računati na radno vrijeme “od jutra do sutra”, uglavnom od 12 do 14 sati na dan. 

- Dakako da vam prekovremeni sati neće biti plaćeni, u podosta restorana slobodnog dana uopće nećete imati od lipnja do rujna. Sezonci u manjim objektima prijavljeni su na minimalac, iako primaju daleko više novca ispod stola. Prijavljeni ste na manje od 3000 kuna kako bi poslodavac plaćao za vas manje doprinose. No, zaista, ovisno o mjestu na kojem radite, na mjesec možete dobiti od 5 do 15 tisuća kuna kao kuhar. Nepisano je pravilo da su konobari dvostruko manje plaćeni od kuhara jer poslodavac računa da će oni dobiti bakšiš od gosta koji može i premašivati dogovorenu plaću - objašnjava iskusni sezonac. Problem je taj što sezonci ljeti teško mogu navući dovoljno mjeseci radnog staža i steći uvjete za primanje novčane pomoći za nezaposlene sa Zavoda za zapošljavanje kako bi mogli mirno iščekivati sljedeću sezonu. Kuhar s kojim smo razgovarali ističe kako mu je vrlo važno navući devet mjeseci rada u dvije godine kako bi barem primao tromjesečnu naknadu sa Zavoda kao nezaposlen. U Zavodu za zapošljavanje kažu da se radnici nakon završetka sezone mogu ponovno prijaviti na Zavod, a posao će im pokušati pronaći u sklopu mjera “Stalni sezonac” i “Rad i nakon ljeta” koje su osmišljene kako bi se pomoglo sezoncima koji ne uspijevaju skupiti staž za naknadu.

Goran Salajić (34) iz Osijeka, koji je prošlog ljeta sezonski radio na Krku, nema dobra iskustva te još nije odlučio hoće li i ove godine na more.

- Radio sam kao pomoćni kuhar tri mjeseca za 5000 kuna, smještaj i jedan obrok na dan. Posao sam našao sam, a Zavod za zapošljavanje mi je platio putne troškove do Krka i povratak u Osijek. Te priče o 10, 15 tisuća kuna na mjesec nisu za nas koji radimo najniže poslove. To dobiju samo školovani kuhari. Osim što smo potplaćeni, nismo nikad slobodni. A kad ti, kao meni, ‘odu’ ligamenti od naprezanja pa troškove liječenja sam plaćaš, onda nema govora o nekakvoj računici koja te može motivirati da odeš raditi na more - priča Goran.

Ako radnici imaju loših iskustva na poslu, HZZ ih zakonski ne može zaštititi ili od poslodavca tražiti isplatu obećane plaće. Uputit će radnika da poslodavca prijavi Inspektoratu rada, a u slučaju mobinga Pučkom pravobranitelju i Vladinu uredu za ljudska prava.

Agencije za privremeni rad štite zaposlenike 

Iako postoje već godinama, nezaposleni se rijetko odlučuju potražiti privremeni posao preko Agencija za privremeno zapošljavanje. One za poslodavce vrše selekciju, obračunavaju plaće, ali i utjeruju dugove za zaostale plaće, pa je tako radnik puno zaštićeniji.

- Imamo oko 3000 korisnika, ali nema puno iz sektora sezonskih poslova u turizmu. Ljudi još nisu dovoljno upoznati s poslovima agencija, a i informacije o sezonskim poslovima šire se usmenom predajom. Radimo kao posrednici između poslodavca i radnika, s tim da za radnike dogovorimo iste uvjete zapošljavanja kao što ih imaju i radnici koje su oni izravno zaposlili. Radnici ne plaćaju proviziju, a to je zakonom i zabranjeno, nego se naplaćujemo od poslodavca: negativnih iskustava nismo imali, plaće su radnici uvijek dobili na vrijeme i onakve kakve su dogovorili - kaže Marija Stengl, asistentica u administraciji agencije Electus. Prijatelji Gorana Salajića već godinama idu na sezonske poslove u inozemstvo.

- Na njihove poslove nije lako upasti. Jedan prijatelj ide u Njemačku brati šparoge te za mjesec i pol dana zaradi oko 3000 eura. Tamo ima i rodbinu pa ne mora plaćati smještaj i hranu pa može uštedjeti. Drugi prijatelj mi je u Egiptu gdje radi na opremanju objekta i lijepi pločice za 30 eura po satu - priča Goran.

Najpoželjnija odredišta za sezonski posao su Kanada, Njemačka, Austrija i Norveška, a odlazi se većinom zbog puno bolje plaće. U ponudi su poslovi na farmama, u vrtovima, vinogradima, preradi voća i povrća, piljenju drva i sl. Većina zaposlenika odlazi preko HZZ-a ili neke agencije. Jobs4Hotel jedan je od vodećih portala za posredovanje poslova u Europi, a specijalizirani su za poslove u sektoru turizma i ugostiteljstva. Od kandidata traže iskustvo, poznavanje stranih jezika, adekvatno obrazovanje te želju za napredovanjem.

Noviteti: intervjue za Sunčani Hvar radili putem skypea

Sunčani Hvar sezonske radnike traži putem svoje internetske stranice, e-maila, Facebooka i Zavoda za zapošljavanje. U tom hotelskom lancu za sezonu se tražilo 500 djelatnika, a javilo im se tisuće kandidata. Među ostalim, tražili su sobarice, hostese, čistačice, recepcionare, servirke, kućne majstore, nosače prtljage, koktel-majstore, šankiste, SPA terapeute i voditelje. Prvi su sezonci počeli raditi u ožujku. Životopise Zavoda za zapošljavanje primali su e-mailom i poštom, a mnoge su intervjuirali i na Danima otvorenih vrata Sunčanog Hvara u desetak gradova. Kandidati koji ne mogu nazočiti razgovorima intervjuiraju se i putem Skypea, kaže Anja Levak iz marketinga Sunčanog Hvara.

Iskustva agencije jobs4hotel

• 1. Mreža: U ponudi imaju podjednako poslodavaca iz Njemačke, Mađarske, Crne Gore, Švicarske i Hrvatske.
• 2. Paleta: Agencija posreduje i za poslove na kruzerima te u top turističkim destinacijama UAE i Kataru.
• 3. Traženi: Hoteli Marriott, Kempinski, Best Western, Melia, Aman, Iberostar i Sea Chefs traže našu radnu snagu.
• 4. Što traže: Hrvati najčešće žele raditi u Njemačkoj, Austriji te na kruzerima, što je dobro jer su tu i najtraženiji. 

Uvjeti za berače

U Njemačkoj sezona branja šparoga traje do kraja lipnja, a radnici primaju po 8,50 eura po satu bruto, imaju pauzu za obrok i slobodnu nedjelju.

Na brodu je više rada, ali i novca 

Na kruzerima se radi sedam dana na tjedan. Početna plaća je na stranim brodovima oko 1000 dolara, a iskusniji mogu zaraditi i do 4000 dolara na mjesec kao konobari ili koktel-majstori u baru. 

Uz to u pravilu ide i dobra napojnica. No kako bi se ukrcalo na brod treba izdvojiti 3500 kuna za liječnički pregled i proći opsežna testiranja. Strane tvrtke za rad na kruzerima u predsezoni traže ljude u 20-ima i dobro poznavanje engleskog jezika. Najtraženiji su konobari, sobari i sobarice te spremačice. Traže se i animatori za djecu, sportski treneri, fotografi, plesačice te djelatnici u kasinu. Visina plaće i ritam rada ovisi o vrsti posla. 

Fitness treneri i medicinske sestre imaju normalno radno vrijeme te mogu izaći u grad kad uplovite u neku luku. Spremačice i hotelsko osoblje prolazi kroz velika psihička opterećenja, osobito kad u slobodno vrijeme moraju biti u kabinama koje znaju biti duboko u utrobi broda, u restoranu za posadu ili na krmi kako se ne bi miješali s putnicima. Od stotinu ljudi s kojima sam plovila po Mediteranu 30-ak je izdržalo šest mjeseci u komadu, ispričala je nekadašnja spremačica s norveškoga kruzera koji ugošćuje 300 putnika.