Neverbalna komunikacija čini 93 posto ukupne komunikacije i snažno utječe na dojam koji ostavljamo na sugovornike. Važno ju je osvijestiti te uskladiti s prilikom i ciljem koji želimo postići, savjetuje Nikolina Vukojević, mag. psihologije iz centra za poslovno savjetovanje Ramiro.
POGLEDAJTE VIDEO:
U tih 93 posto ljudi ‘pričaju’ držanjem tijela, izrazom lica, tonom, brzinom i jačinom glasa. Samo sedam posto poruke, odnosno onoga što žele reći, prenose verbalno, dodaje psihologinja.
Riječi su važne, no njih treba popratiti primjerenom gestikulacijom želite li da one budu shvaćene na pravi način, dopru do sugovornika i, ono najvažnije, ostvare utjecaj, napominje. Riječi je lakše kontrolirati pa je tijelo ono koje otkriva stvarne osjećaje. A govor tijela može se naučiti kontrolirati.
- Pritom je najvažnije osvijestiti što sve utječe na dojam koji ostavljate, razmisliti kako to sad radite, što od toga radite dobro, a što biste mogli drugačije kako bi vaša poruka ostvarila željeni cilj i polako početi to mijenjati - savjetuje Vukojević. Nakon nekog vremena to će vam postati uobičajeni obrazac ponašanja o kojemu više nećete morati razmišljati, tvrdi.
Želite li ostaviti samouvjeren dojam, prenijeti svoje ideje i potaknuti sugovornike da ih prihvate, obratite pozornost na nekoliko stvari.
Stav 1: Kad ovako stojim, nikoga se ne bojim - Za više samopouzdanja nogama treba čvrsto stajati na tlu tako da cijelom dužinom stopala osjećate podlogu. Ruke trebaju biti opuštene, u visini trbuha, jer ćete tako prirodnije ‘pričati’ rukama. Opustite se i nemojte zaboraviti ni na osmijeh, kaže psihologinja.
Stav 2: Skrivate ruke - Ako vam sugovornik ne vidi ruke, može pomisliti da nešto skrivate. Zato ih nije dobro držati u džepovima ili iza leđa, kaže Vukojević.
Stav 3: Premda osmijeh uvijek treba imati jer ostavlja dojam topline, on ne može sakriti nelagodu pa ni obrambeni stav koji ljudi često pokazuju rukama prekriženim na prsima
Stav 4: Pogledom u pod šalje se poruka nesigurnosti - Prilikom razgovora za posao ili sa šefom nikad ne biste trebali gledati u pod jer time odajete nelagodu i nesigurnost u svoje riječi i rad.
- Stojite čvrsto na nogama, tako da osjetite tlo čitavom dužinom stopala te uspravite leđa, bez obzira na to sjedite li ili stojite. Koljena, ramena i vilica trebaju biti opušteni - otkriva i dodaje:- Dok stojite, ruke trebaju biti u visini trbuha jer tako ‘govore’ da ste sigurni u ono što pričate. Pritom gestikulacija prirodnije dolazi nego kad ih držite uz tijelo, prekrižene na prsima ili leđima. Kad ruke nisu vidljive, možete odavati dojam da nešto skrivate - otkriva psihologinja.
Pravilan položaj tijela ostavit će dobar dojam na sugovornika, a vama dati samopouzdanje i smanjiti tremu. Tijekom razgovora treba voditi računa i o takozvanoj javnoj i osobnoj zoni sugovornika koja vrijedi bez obzira na to stojite li ili sjedite dok razgovarate.
Javna zona se odnosi na udaljenost na kojoj vam je ugodno razgovarati s bilo kime, a ona iznosi oko tri metra i više, dok je osobna zona ona u kojoj pričate samo s ljudima s kojima ste bliski i ona se kreće od 45 do 120 centimetara.
Važno je govoriti jasno, razgovijetno i dovoljno glasno da nas čuju svi kojima se obraćamo te umjerenog tempa kako bi sugovornici mogli pratiti o čemu govorimo, napominje psihologinja Nikolina Vukojević.
- Tonom glasa dočarajte sadržaj riječi, kako bi neke bile uočljivije i uvjerljivije, umjesto da sve izgovarate istim tonom. Kroz razgovor treba održavati i kontakt očima. Pritom većinu vremena treba gledati sugovornika u oči, jer mu na taj način dajete do znanja da svu svoju pozornost usmjeravate na njega i da vam je važan. Kontakt očima povremeno treba kratko prekinuti i pogledati malo sa strane kako se sugovornik ne bi osjećao nelagodno te kako ne biste djelovali napadno. Pogled treba biti znatiželjan, a ne prodoran i ispitivački - kaže psihologinja.
Dodaje da na licu uvijek treba stajati blagi osmijeh jer on pridonosi percepciji da se radi o “toploj” osobi. U razgovoru, bilo privatnom ili poslovnom, najvažnije je doći na “istu valnu duljinu” sa sugovornikom, tj. prilagoditi se položajem tijela, brzinom i jačinom glasa, ističe psihologinja.
- Budite fokusirani na sugovornika kako ne biste ostavili dojam nezainteresiranosti. Zrcalite ponašanje svojeg sugovornika jer ćete se tako lakše povezati s njime i bolje ga razumjeti. Naš mozak ljudima koji nam sliče lakše daje povjerenje, a to otvara put iskrenoj komunikaciji. Neverbalno usklađivanje mora biti temeljeno na stvarnom osjećaju poštovanja prema sugovorniku, jer će inače biti prepoznato kao umjetno, pa neće ostvariti željeni učinak - ističe Vukojević.