Ono što se dugo smatralo lažnim pokušajem pretvaranja osnovnih metala u zlato istraživači ponovno procjenjuju kao ozbiljnu preteču kemije u koju su žene bile uvelike uključene.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prije otprilike 20 godina, Matteo Martelli šetao je knjižarom kad je slučajno naišao na intrigantno djelo. Otvarajući stranice 'Podrijetla alkemije u grčko-rimskom Egiptu', prilično se zadubio u čitanje.
Martelli je profesor na Sveučilištu u Bologni u Italiji koji je studirao povijest klasičnih jezika. Njegov interes pobudile su naznake bogate prošlosti i mitologije alkemije u knjizi Jacka Lindsaya iz 1970. godine.
Lekcije iz povijesti
- U tekstu se spominje vrlo zanimljiv izvještaj o podrijetlu alkemije, u kojem se za njezine prakse kaže da su otkrivenje palih anđela. Ovo je dalo naslutiti da su anđeli otkrili tajne prirode ženama u zamjenu za seksualne usluge, za što nikad nisam čuo - kaže Martelli.
Alkemija je obavijena duhovnošću i religijom, često je odbacivana kao pseudoznanost koja uključuje obmanute pokušaje pretvaranja osnovnih metala u zlato.
No, Martelli je bio nadahnut da otkrije ima li tu još nešto. To mu je otvorilo novi put u povijest znanosti, što je kulminiralo projektom AlchemEast kojega je financirala EU. Inicijativa, započeta u prosincu 2017., završila je u travnju ove godine.
Tijekom pet godina, projekt AlchemEast proučavao je alkemiju od 1500 pr. Kr. do ranih 1000-ih godina n. e., prateći je od drevne Babilonije preko grčko-rimskog Egipta do ranog islamskog razdoblja i nastojeći otkloniti tradicionalno pejorativno gledište na njezine prakse.
Daleko od toga da se bavila samo zlatom, drevna se alkemija oslanjala na više tehnika za manipuliranje sirovinama za izradu obojenih metala, umjetnog dragog kamenja, obojenog stakla i tekstila te kemijskih spojeva, prema Martelliju.
- Gledajući ovo važno je razumjeti kakvu su ulogu kemija i alkemija, koje su po mom mišljenju u osnovi iste stvari u različitim razdobljima, imale u prošlosti u izgradnji moderne znanosti - rekao je.
Drevni eksperimenti Osim proučavanja drevnih tekstova i kemijskih recepata, njegov je tim čak pokušao rekreirati prošle prakse u laboratoriju kako bi proniknuo u to kako su se neke od ideja razvijale.
Istraživači su reproducirali umjetnu zlatnu tintu koristeći sastojke poput meda i silicija i eksperimentirali s takozvanim božanskim vodama koje sadrže spojeve koji sadrže sumpor.
- To je nevjerojatno: možete učiniti da srebro izgleda točno kao zlato samo tako da srebrni novčić umočite u ove božanske vode na nekoliko sekundi. Stvarno možete razumjeti zašto su počeli vjerovati da je moguće napraviti zlato pomoću ovog procesa. - rekao je Martelli.
Drugi eksperimenti koji uključuju ekstrakciju žive iz cinobarita dodali su uvid u to zašto se živa u alkemijskoj tradiciji smatrala uobičajenim sastavnim dijelom svih metala.
Martelli planira napraviti parfeme prema receptima ispisanim na drevnim mezopotamskim pločama. Nada se da će eksperimentiranje na načine različite od onih koji se koriste danas ponuditi novu perspektivu i čak rezultirati znanstvenim otkrićima.
Otisci ženskih stopala
Istraživanja Martellija i drugih posljednjih desetljeća potiču ponovnu procjenu tradicionalnog pogleda na alkemiju, sada je promatrajući kao ozbiljnu preteču moderne kemije.
U tom se procesu rasvjetljava integralna uloga žena u praksi alkemije. Žene čine samo oko trećine znanstvenih istraživača u svijetu, a nedostatak vidljivih ženskih uzora priznaje se kao jedan od razloga.
- Čini se da su u najranijim fazama alkemije žene imale važnu ulogu. Nisu bile samo praktičarke, već su se u mitologiji pojavljivale kao božice, kao kod Izide, drevne egipatske božice liječenja i magije za koju se kaže da je susrela anđela koji joj je otkrio alkemijske tajne - rekao je Martelli.
Jedna od najistaknutijih ranih praktičara bila je Židovka Marija, koja je živjela u Aleksandriji između prvog i trećeg stoljeća nove ere i kojoj se pripisuje izum nekoliko tipova kemijskih aparata.
Među njima je bila 'bain-marie', kupka s toplom vodom nazvana po njoj, a koju danas obično koriste kuhari.
Uključenost žena u alkemiju nastavila se u ranom modernom razdoblju, prema zasebnom projektu kojega je financirala EU pod nazivom WALCHEMY, a koji je proučavao književna djela čiji su autori žene u Britaniji u 16. i 17. stoljeću.
Žensko pisanje
Sjeme projekta posijano je kada je dr. Sajed Chowdhury, asistent profesora ranonovovjekovne engleske književnosti na Sveučilištu Utrecht u Nizozemskoj, radio svoj doktorat o ženskom pisanju u razdoblju renesanse od 14. do 17. stoljeća.
- Ono što sam otkrio jest da su se pisci, kao i njihovi muški suvremenici, puno vremena oslanjali na ideju alkemije, koja je zapravo bila vještina kemijske transmutacije metala, bilja, minerala i biljaka - rekao je Chowdhury.
Uz pomoć tekstova koje su feminističke znanstvenice ponovno otkrile posljednjih desetljeća, pronašao je dokaze, iz književnih oblika poput poezije i knjiga kemijskih recepata, da je uključenost žena bila čak raširenija nego što je očekivao.
- Iznenadio me veliki broj žena koje su se bavile jezikom alkemije - rekao je Chowdhury.
Analizirajući te tekstove, rekonstruirao je povijest alkemije koja nije bila isključivo domena muškaraca, već ona u kojoj su žene iz različitih sredina igrale središnju ulogu, pomažući ispričati priču o tim zaboravljenim glasovima.
- Nisu to nužno radile zbog novca, već kao dobrotvornu zdravstvenu skrb i dio njihovog kršćanskog nastojanja da rade u svojim zajednicama. Znanstvena nastojanja u kućanstvu uključivala su i muškarce i žene - rekao je Chowdhury.
Jedan primjer dolazi iz knjiga recepata i proznih meditacija Lady Grace Mildmay, engleske plemkinje koja se bavila medicinskom i duhovnom alkemijom u svom domu i lokalnom području Northamptonshirea tijekom druge polovice 16. stoljeća.
Izvori su ukazivali na širu praksu koja uključuje žene.
- Ono što preživljava u velikom broju su knjige s receptima koje su u osnovi upute o tome kako voditi svoje kućanstvo. Recepti sadrže ono što bismo opisali kao alkemijske postupke kao što su destilacija, fermentacija i kalcinacija - rekao je Chowdhury.
Ti su procesi uključivali biljke koje se koriste u lijekovima, upute za izradu deterdženata i čišćenje mesinga te kulinarske postupke poput pročišćavanja meda.
Chowdhury je rekao da se čak i za rad Roberta Boylea, anglo-irskog prirodnog filozofa kojeg mnogi smatraju jednim od 'očeva moderne kemije', smatra da je bio pod utjecajem njegove starije sestre, Lady Ranelagh, koja je izvodila pokuse u domaćinstvu.
Ključne osobe
Istraživanje je dovelo do studije koju je proveo Chowdhury pod naslovom 'Žene pisci i alkemija u ranoj modernoj Britaniji', koja je u recenziji.
Ističe djela 12 žena, s fokusom, između ostalih, na Mildmay, Aemiliju Lanyer, koja je bila kći dvorskog glazbenika, republikanku Lucy Hutchinson i protestantsku mističarku Jane Lead.
U međuvremenu, Chowdhury planira daljnja istraživanja znanstvenih praksi u samostanima iz 17. stoljeća u pokušaju da otkrije što se događalo u sredinama u kojima su isključivo žene.
- Znamo da su žene u tim samostanima prakticirale medicinu i bavile se herbologijom, no ti samostanski arhivi uglavnom su neiskorišteni i raštrkani su diljem Europe - rekao je.
Osim pridavanja veće važnosti alkemiji, proučavanje ovog područja daje veću važnost ulozi žena u svjetskoj znanstvenoj prošlosti.
- Vidimo da je alkemičar često žena. Ako želimo dobiti inkluzivnije razumijevanje povijesti znanosti, onda moramo uključiti doprinos žena - rekao je Chowdhury.
Istraživanje u ovom članku financirano je preko Europskog istraživačkog vijeća (ERC) EU-a i aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA).
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu EU-a za istraživanje i inovacije.