Dijabetes tipa 2 je bolest kod koje godinama mogu tinjati granične vrijednosti šećera u krvi, ali bez ozbiljnijih simptoma, tako da se problem najčešće otkrije tek kad se oboljeli javi liječniku zbog komplikacija. Iskustva pokazuju da u nekim slučajevima faza predijabetesa može trajati i dulje od pet godina, što je razdoblje tijekom kojeg mogu nastupiti mnoga oštećenja.
POGLEDAJTE VIDEO: 11 godišnja djevojčica sama kontrolira vrijednost šećera u krvi i određuje dozu inzulina
Primjerice, procjene pokazuju da se između 14 i 30 posto osoba sa šećernom bolešću liječniku javlja s različitim stupnjevima dijabetičke neuropatije, odnosno oštećenja perifernih živaca u nogama, koje vodi do oslabjelog osjeta u stopalima, što s vremenom povećava rizik od dijabetičkog stopala. Često se događa i to da se pacijent javi zbog problema s vidom, jer se već razvila dijabetička retinopatija, komplikacija šećerne bolesti koja zahvaća stražnji dio oka, mrežnicu (retinu).
Osim toga, šećerna bolest tipa 2 vrlo često ide pod ruku s kroničnom bolesti bubrega (prvenstveno zbog toga što se dijabetes i visoki krvni tlak često javljaju zajedno) i kroničnim zatajenjem srca, što su tri bolesti koje su glavni uzrok komplikacija i smrtnosti kod dijabetesa. Zbog toga se u zadnje vrijeme sve više govori o potrebi ranog dijagnosticiranja i liječenja predijabetesa, jer se time značajno može produljiti vrijeme do razvoja dijabetesa te uvelike prevenirati ili barem značajno odgoditi komplikacije, ističe izv. prof. dr. sc. Dario Rahelić, endokrinolog-dijabetolog i predstojnik Sveučilišne klinike za dijabetes i endokrinologiju “Vuk Vrhovac”, inače predsjednik Hrvatskog društva za dijabetes i bolesti metabolizma HLZ-a te predsjednik povjerenstva koje radi na izradi novog Nacionalnog programa za rano otkrivanje šećerne bolesti.
O prevenciji je važno govoriti jer su glavni uzročnici dijabetesa tipa 2 povećan kalorijski unos hrane i sjedilački način života, koji vode do povećane tjelesne težine, odnosno pretilosti. Poseban je problem visok udio pretilosti kod djece i mladih, zbog čega dolazi do preokreta u trendovima kad je riječ o šećernoj bolesti. Naime, dijabetes tipa 2 nekad su smatrali bolešću koja se javlja isključivo u kasnijoj dobi, poslije 55. godine, no danas u Hrvatskoj imamo sve veći broj pacijenata s tom dijagnozom u dobi od 35 godina, a u svijetu ga sve češće dijagnosticiraju i u 20-im godinama.
- Njihov će udio rasti ako ne promijenimo trendove vezane za pretilost kod djece i mladih jer ona povećava rizik od pretilosti u odrasloj dobi. S druge strane, procjene pokazuju da čak 70 posto slučajeva dijabetesa tip 2 može biti prevenirano ili značajno odgođeno, i to samo uz promjenu životnih navika, na čemu svatko od nas može raditi sam. Treba biti svjestan toga da nikako nije svejedno hoće li netko razviti dijabetes s 40 ili 70 godina jer je rizik od komplikacija mnogo veći ako se razvije u ranijoj dobi - upozorava Rahelić.
Dodaje kako, unatoč tome što postoji značajan potencijal za usporavanje razvoja bolesti, najveći dio zdravstvenog proračuna u Hrvatskoj danas otpada na liječenje dijabetesa tipa 2 i njegovih komplikacija.
- Dijabetolozi danas raspolažu cijelim arsenalom lijekova i tehnologija koji pomažu u poboljšanju ishoda u liječenju bolesnika sa šećernom bolešću. Imamo nekoliko antihiperglikemika s dokazanim kardiorenalnim dobrobitima, a u nekim slučajevima i sposobnošću produljenja života kad se bolest otkrije rano. Podaci za 2021. godinu pokazuju da je na te lijekove utrošeno oko 60 milijuna eura, što je činilo tek oko 12 posto ukupnog zdravstvenog izdvajanja za šećernu bolest. Golemi ostatak, nažalost, troši se na komplikacije. Zadnji podaci upućuju na to da je više od 530 milijuna eura utrošeno na liječenje komplikacija šećerne bolesti: kardiovaskularnih, renalnih i ostalih - upozorava Rahelić.
Kod ranog otkrivanja bolesti značajno je i to da se primjenom niza lijekova koji pridonose boljoj regulaciji šećera u krvi primjećuje i pozitivan učinak na kardiovaskularne komplikacije, pa su neki lijekovi za dijabetes danas već postali i temeljna terapija kod kroničnog zatajivanja srca i u konačnici značajno utječu na usporavanje razvoja komplikacija šećerne bolesti.
- Upravo je predijabetes dobro vrijeme za prepoznavanje rizika od dijabetesa i liječenje bolesti jer se u velikom broju slučajeva pokazalo da je često dovoljno poraditi na promjeni životnih navika da se bolest zaustavi. Štoviše, nije rijedak ni primjer da osoba sa šećernom bolešću kojoj smo već odredili terapiju za dijabetes, koja se počne hraniti zdravo i redovito vježbati, nakon nekog vremena ima dobru regulaciju šećera u krvi i bez lijekova. Postoje mnoge studije koje pokazuju da i relativno mali gubitak tjelesne mase može odgoditi nastanak i razvoj šećerne bolesti, a to je nešto na što čovjek sam relativno lako može utjecati - zaključuje izv. prof. dr. sc. Rahelić.
Razlika između tipa 1 i tipa 2
Oko 90 posto oboljelih od dijabetesa razvit će tzv. starački oblik bolesti, odnosno dijabetes tipa 2. Kod ovog tipa bolesti čest je slučaj da gušterača još proizvodi određene količine inzulina, ali stanice mišića, jetre i masne stanice postaju neosjetljive na njega. Zbog toga do njih ne dolazi dovoljno glukoze, pa nastaje šećerna bolest. Jedan od glavnih uzroka je debljina, a bolest se prvenstveno liječi promjenom životnih navika (kvalitetna i prilagođena prehrana, uz više kretanja). S vremenom postaju potrebni lijekovi, a u konačnici i inzulin. Čak i nakon što počne liječenje lijekovima i inzulinom, ako promjenama životnih navika pacijent uspije uspostaviti dobru kontrolu šećera u krvi, moguće je da mu lijekovi i inzulin neko vrijeme više neće biti potrebni.
Kod tzv. juvenilnog ili mladenačkog dijabetesa, koji poznajemo kao dijabetes tipa 1, riječ je o pogrešci u autoimunom procesu na stanicama gušterače zbog koje ona postupno prestaje proizvoditi inzulin. Zbog manjka inzulina glukoza koja se nalazi u krvi ne može ulaziti u stanice tijela, odnosno tijelo je ne može iskoristiti u stvaranju energije i drugim procesima. Oboljeli su odmah ovisni o inzulinu i na terapiji inzulinom ostaju do kraja života.
Koje vrijednosti šećera su 'normalne'?
1. Kontrolirajte šećer: Barem jedanput godišnje u okviru sistematskog pregleda treba provjeriti i vrijednosti HbA1C, odnosno tromjesečni prosjek vrijednosti šećera u krvi.
3 Mijenjajte životne navike: Procjena je da se oko 70 posto slučajeva dijabetesa tip 2 moglo prevenirati zdravim životnim navikama: pravilnom prehranom i uz više kretanja. Poduzmite ih prije nego što dođe do zdravstvenih problema.
3. Ne zanemarujte nalaze na kojima su vrijednosti šećera u krvi iznad 6,5 mmol/l. To je granična vrijednost koja upućuje na to da ste na putu prema tome da razvijete dijabetes i bitno je promijeniti životne navike