Roman 'Otok plavih dupina' temelji se na istinitom događaju o indijanskoj djevojci Karana koja je s 18 godina živjela potpuno sama na otoku na zapadnoj obali SAD-a. Priču je napisao američki autor Scott O'Dell 1961. godine, a za to je osvojio medalju Newbury.
Roman započinje priču kada ruski trgovci krznom i pleme s Aljaske stignu na otok i sukobe se s domaćim autohtonim stanovništvom. Bijeli misionari tada dolaze evakuirati autohtono stanovništvo radi zaštite preostalih članova plemena, no Karanin brat ostaje na otoku, a ona skače s broda kako bi ostala s njim.
POGLEDAJTE VIDEO: Život Juane Marie
Brata ubije čopor pasa i ona ostaje sama. Tako je živjela naredna dva desetljeća. Lovila je ribu, gradila skloništa i brinula se o sebi. Priča o preživljavanju mlade djevojke inspirativna je i nadrealna, a u romanu je jako dobro opisana.
Najbolje od svega je što priča nije izmišljena. U 19. stoljeću Indijanci su živjeli na otoku San Nicolas koje leži neposredno uz obalu Kalifornije. Dugih 18 godina, od 1835. do 1853., na otoku je živjela jedna žena, čije je pravo ime nažalost nepoznato. Oko 10 000 otok je naseljavalo pleme Nicoleño, a misteriozna žena je posljednja preživjela iz plemena.
Nejasno je što se točno dogodilo, možda je ostala namjerno i izabrala život na koji je navikla, a možda je došlo i do nesreće, a jedna od pretpostavki je da možda ipak nije bila sama kao što je opisano u romanu. Tijekom narednih 18 godina, mornari su širili priče o misterioznoj ženi na otoku. Mnogi su je tražili, no bezuspješno.
Bezimena žena živjela je u nastambi, nešto između špilje i kolibe koju je izgradila od kostiju kita. Arheolozi su kasnije pronašli ribarske kuke, harpune i posuđe od školjaka.
Netom prije smrti dobila je ime Juana Maria. Pokopana je u grobnici obitelji Nidever. Misteriji njezinog života nikada nije do kraja razriješen jer se istraživanje moralo obustaviti zbog zaštite određenih vrsta lisica na otoku, piše The Vintage News.