Nacionalni američki spomenik Mount Rushmore čini monumentalna granitna skulptura koja prikazuje 18-metarske skulpture glava četvorice bivših predsjednika SAD-a - Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodora Roosevelta i Abrahama Lincolna - izgrađen je na svetoj indijanskoj zemlji, a i prije nego je klesanje glava dovršeno, 31. listopada 1941. godine, povezivao se s mnogim kontroverzama, koje su ga pratile i kasnije.
POGLEDAJTE VIDEO: Evo kako je dovršena obnova vukovarskog Vodotornja
Na primjer, kreirao ga je i isklesao Gutzon Borglum (1867.–1941.), čovjek koji ima veze s Ku Klux Klanom. U klesanju spomenika sudjelovalo je 400 ljudi, od kojih su mnogi bili rudari, a u radu su koristili kombinaciju dinamita, čekića i finih alata za rezbarenje. Tijekom godina spomenik je izazvao brojne proteste Indijanaca, zbog položaja na autohtonom zemljištu, oko svake nove glave vodile su se rasprave o tome zaslužuje li taj predsjednik mjesto na planini, a kontroverze su ga pratile i zbog filma Alfreda Hitchcocka koji je djelomično snimljen na tom mjestu.
Evo pregleda povijesti tog spomenika koje dijelom mogu objasniti i kako su i zašto kontroverze nastale, te kako je memorijalni centar postao ono što danas jest: .
Ukradena zemlja
Prije nego što je postalo poznato kao Mount Rushmore, indijansko pleme Lakota je ovu granitnu formaciju nazivalo je Tunkasila Sakpe Paha ili 'Planina šest djedova'. Bilo je to mjesto za molitvu i pobožnost za domoroce s Velikih ravnica, objašnjava Donovan Sprague, šef odjela za povijest na koledžu Sheridan u Wyomingu i član plemena Sioux River Cheyenne.
Položaj planine u Crnim brdima također je bio značajan.
- To je središte svemira naših ljudi - pojašnjava. Za zajednice Lakota, Cheyenne i Arapaho regija nije bila samo duhovno važna, već je i to bilo područje gdje su plemena skupljala hranu i biljke koje su koristili u medicini.
Krajem 1800-ih, euro-američki doseljenici počeli su se gurati u Crna brda, rasplamsavajući sukobe s autohtonim stanovništvom. Američka vlada potpisala je Ugovor iz Fort Laramie 1868. godine, dajući plemenu Lakota ekskluzivno korištenje Crnih brda, no u roku od deset godina u toj je regiji otkriveno zlato i SAD su 1877. godine prekršile ugovor i preuzele zemlju .
- Ono što se dogodilo s Crnim brdima tako je očita krađa u odnosu na zakone SAD-a -kaže Christine Gish Hill, profesorica antropologije na Državnom sveučilištu Iowa, koja je istraživala značenje planine Rushmore za indijanske Indijance.
Nakon toga, doseljenici i tragači za zlatom slili su se u to područje, a 1884. posjetio ga je i odvjetnik iz New Yorka, Charles Rushmore, kako bi sklopio dogovor o rudniku kositra. Tako je Planina šest djedova kasnije dobila njegovo ime.
Zemljišni spor nikada nije riješen. Dvadesetih godina prošlog stoljeća plemena Lakota tužila su američku vladu zbog krađe, što je označilo početak pravne bitke koja će se vući desetljećima.
Stvaranje turističke atrakcije
Do 1920-ih Južna Dakota, danas američka država, postala je odredište za putovanje Amerikanaca u njihovim 'kočijama bez konja'. Dolazili su automobilima, kako bi posjetili novoimenovani Nacionalni park-šumu 'Black Winds' i Nacionalni park 'Wind Cave'. Guverner Peter Norbeck izgradio je autocestu Needles, slikovitu rutu koja je vijugala kroz kultne granitne formacije Crnih brda.
No Doane Robinson, povjesničar iz Državnog povijesnog društva Južne Dakote, vjerovao je da državi treba više kako bi privukla turiste. pa je 1924. godine, saznavši da postoje ideje o tome da se ličnosti vođa Konfederacije uklešu na stranu Stone Mountain u Georgiji, pokrenuo je kampanju da se ideja preseli k njima. Doduše, Robinson je to zamislio kao odu starom Zapadu, s rezbarijama povijesnih ličnosti poput Lewisa i Clarka te vođe Lakota plemena Red Clouda. Povezao se s kiparom Gutzonom Borglumom, koji će granitnu planinu pretvoriti u ono što je danas.
Kontroverzni kipar
Borglum je stekao slavu skulpturama u čast američke povijesti, ali i svojom osobnošću. U Georgiji se uključio u Ku Klux Klan, koji je pomogao u financiranju projekta Stone Mountain. Ali, ubrzo se počeo sukobljavati s Memorijalnom udrugom Stone Mountain. U veljači 1925. udruga ga je otpustila, navodeći da je loše upravljao sredstvima te da je problem u njegovom 'uvredljivom egoizmu i zabludi oko vlastite veličine'. Njegova smjena postala je vijest kad je uništio nacrte za Stone Mountain i pobjegao iz države.
Već u kolovozu 1925. Borglum je pristao raditi na brdu Rushmore, ali ne prema ideji koju mu je predstavio Robinson. On je projekt vidio kao dokaz američke iznimnosti i zagovarao je da se na njemu prikazuju predsjednici koji su ključni za širenje zemlje.
George Washington, prvi predsjednik zemlje, predstavljao bi njezino rođenje. Thomas Jefferson, koji je kupnjom teritorija Louisiane gotovo udvostručio veličinu zemlje, zalagao se za njezino širenje na zapad. Theodore Roosevelt, koji je nadzirao izgradnju Panamskog kanala, bio je simbol gospodarskog rasta. A Abraham Lincoln odabran je zbog borbe za očuvanje nacije u građanskom ratu.
Nedovršeni rad, tajna soba i prikazi pop kulture
Tijekom sljedećih 16 godina Borglum se prepirao sa saveznom vladom oko financiranja i nadzora nad projektom Planine Rushmore, koji nikad nije tehnički dovršio. Borglum se nadao da će predsjednike urezati do pojasa i izrezbariti opis spomen-obilježja pored njih. No, kad je postalo jasno da za potonje nema dovoljno mjesta, odlučio je sagraditi sobu iza lica za pohranu američkih povijesnih artefakata.
Godine 1938. Borglum je započeo miniranje tunela za tu dvoranu. No, kako se već nazirao početak rata, američka vlada zabrinula se za to hoće li cijeli projekt biti moguće financirati, pa su mu naložili da pričeka s dvoranom dok glave ne budu izrezbarene.
Borglum je još usavršavao te glave kad mu se zdravlje počelo pogoršavati. Preminuo je 6. ožujka 1941. godine, ostavivši sinu Lincolnu da nastavi posao. Ali planina je imala ograničenu količinu površine za rezbarenje, pa Jeffersonova ruka nije mogla biti dovršena zbog kvalitete kamena. Još gore, ponestajalo je novca.
Projekt je proglašen dovršenim 31. listopada 1941. godine. Tunel koji je Borglum izbušio za Kuću zapisa ostao je prazan sve do 1998. godine, kada je Služba nacionalnog parka postavila svof od titana na pod, ispunjavajući ga podacima o planini Rushmore, predsjednicima i povijesti SAD-a. Ova ne baš tajna soba nije otvorena za javnost, ali o njoj se često nagađa.
Mount Rushmore našla se i u posljednjim scenama u trileru Alfreda Hitchcocka 'North by Northwest' iz 1959. godine. No, samo snimanje nije prošlo bez kontroverzi: Naime, 1958. Služba nacionalnog parka odobrila je Hitchcocku dozvolu za snimanje kod spomen obilježja, pod uvjetom da ono ne služi kao kulisa za nasilne scene. Hitchcock je, tako, morao obećati da Cary Grant i ostali glumci da neće trčati po vrhovima predsjednikovih glava.
Djelomično je održao obećanje, snimajući scene na parkiralištu i u kafeteriji spomen obilježja. Potom je nastavio snimati nasilnu završnu scenu potjere na umanjenoj replici toliko realističnoj da su gledatelji vjerovali da je snimljen na planini Rushmore. Služba nacionalnog parka i američko Ministarstvo unutarnjih poslova bili su zgroženi zbog prekršenog obećanja i na kraju su zatražili da se sa završne špice filma ukloni zahvala za suradnju u kojoj ih spominju.
Stranica za prosvjed
Mount Rushmore otvoren je za javnost čak i dok su Lakote vodile spor radi otete zemlje. U desetljećima nakon toga, spomen obilježje i njegova okolina služili su za liječenja indijanskih Amerikanaca. Naime, aktivisti i pripadnici različitih indijanskih plemena blokirali su put do nacionalnog spomenika Mount Rushmore u Južnoj Dakoti 4. srpnja 2020. Prosvjedovali su i zbog posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa i zbog činjenice da je spomenik izgrađen na svetoj zemlji.
Iako je glavni razlog povezan s činjenicom da su vlasnici te zemlje, Hill kaže da su neka autohtoni a plemena samo željela da to postane spomenik u kojem se prepoznaje i njihova povijest. Ona je sada prikazana previše pojednostavljeno, uz zanemarivanje uloge koju su prikazani predsjednici imali kad je u pitanju robovlasništvo ili oduzimanje zemlje Indijancima.
Pokret za građanska prava 1960-ih potaknuo je val prosvjeda među američkim domorocima diljem zemlje. U ljeto 1970. prosvjed je stigao i do Mount Rushmore, kad je nekoliko desetaka aktivista iz organizacije Ujedinjeni domoroci mjesecima kampiralo sa željom da se spomen obilježe proširi.
Prosvjedi i dalje traju
Godine 1980. dugotrajni pravni spor konačno je stigao do Vrhovnog suda SAD-a. Vrhovni sud presudio je da je američka vlada nepropisno oduzela teritorij Black Hills od Lakota Indijanaca , te da imaju pravo na odštetu od 17,1 milijun dolara. No, oni su odbili odštetu i od tada se zalažu za povratak planine i njenog imena.
Dvojnost planine Rushmore: To je sveto tlo autohtonih naroda, ali i domoljubno odredište novih stanovnika, pa je i danas mjesto prosvjeda. Tako se i 4. srpnja 2020. više od stotinu demonstranata okupilo na skupu koji je održao predsjednik Donald Trump, u znak prosvjeda protiv spomen obilježja i podsjećanja prisutnih da je izgrađen na ukradenom zemljištu.
Prijedlozi za promjene
Još u vrijeme izgradnje bilo je inicijativa da se spomenik 'dogradi'. Tako je još prva dama Eleanor Roosevelt podržala neuspješni prijedlog iz 1936. da se lik aktivistice za ženska prava Susan B. Anthony postavi na jedan od kamena. Ideja da bi spomen mogao nekako evoluirati živjet će i dalje, pa se tako javio i prijedlog za 'dodavanje' lika Johna F. Kennedyja, Ronalda Reagana i Franklina Delana Roosevelta. U novije vrijeme, Trump je više puta ustvrdio kako bi se i on trebao naći na tom popisu.
Dok su neki tražili da se planina Rushmore proširi, drugi su zahtijevali da se ona sruši. Naime, neki plemenski vođe i njihove pristaše zatražili su uklanjanje spomen obilježja.
No, malo je vjerojatno da će na ovom skoro 80 godina starom spomen obilježju biti većih promjena. Služba nacionalnog parka odbacila je ideju mijenjanja Borglumove vizije, dok su indijanske zajednice podijeljene oko pitanja hoće li ga uništiti ili koristiti za edukaciju turista o stvarnoj povijesti američkog Zapada.
- Ogroman broj ljudi posjećuje ovu veliku rezbariju, ali odlaze s vrlo malo znanja o povijesti koju one simboliziraju - kaže Sprague, a piše National Geographic.