Vaše dijete gleda dolje, skreće pogled sa blagajnice, a vi nestrpljivo mislite: 'Hajde, ispljuni!' Svjedočite nečemu što izgleda kao paraliza. Započinje rečenice pa se zaustavlja, oklijeva, a dok blagajničin pogled skreće s vašeg djeteta na vas, na kraju izgovara riječi koje su nečujne i nerazumljive.
POGLEDAJTE VIDEO: Govor tijela
Kasnije, kad dijete pitate što se događa, ono vam kaže: 'Ne govorim jer ne znam što bih rekao/rekla.'
Poteškoće s artikulacijom misli, osobito pod pritiskom, čest su problem kod djece. Mnoga djeca jednostavno nisu usavršila tu umjetnost, a ljeto provedeno... pa, kao dijete... nema tendenciju da izoštri djetetove komunikacijske vještine. Ipak, to je vještina koja se može naučiti kroz vježbu.
Sad je pravo vrijeme za vježbanje tih društvenih vještina - prije nego što na jesen ponovno počne škola.
Djeca često ne govore jer ne znaju što bi rekli
U društvenim situacijama vaše dijete može zaostajati za prijateljima koji brzo govore ili može zvučati kao da nema pojma o nečemu, iako mu je tema poznata. Može oklijevati podići ruku u učionici ili se naježiti kad se ju/ga nje prozove, iz straha da će netočno pretočiti svoje misli u riječi.
Vaše dijete može imati poteškoća s radnim (kratkoročnim) pamćenjem i umjesto toga preferira dugoročno pamćenje. Njegovi vršnjaci možda više 'koriste' radnu memoriju koja je u biti stavljanje informacija 'na vrh jezika'.
Radno pamćenje čuva informacije nekoliko sekundi i lako im je pristupiti, ali se informacije tamo ne pohranjuju dugo, osim ako se ne premjeste u dugoročno pamćenje. Da bi vaše dijete moglo pristupiti ovim dugoročnim informacijama, ono mora 'izvući' informaciju, za što je potrebno više vremena da se formulira i može ga usporiti dok govori.
Anksioznost može pogoršati komunikaciju
Sposobnost da se osjećate ugodno dok govorite važan je dio normalnog života. Čak i najmanja tjeskoba kada pokušavate govoriti - osobito oko zastrašujućih ljudi i situacija - može još više otežati artikuliranje onoga što dijete želi reći. Tjeskoba sprječava ljude da žive život onako kako bi željeli.
Kad se tjeskobno osjećamo, hormon stresa kortizol se oslobađa u velikim količinama i utječe na mozak. To može dovesti do gubitka pamćenja i problema s prisjećanjem te može biti nevjerojatno teško izgovoriti svoje riječi na način koji je i ugodan i koherentan.
Prednosti razgovora s drugima
Razgovor s drugima ne samo da pruža povezanost, utjehu i razumijevanje, već nudi i prilike za razgovor o zajedničkim iskustvima, kao i sprječavanje osjećaja usamljenosti i izolacije. Ublažava stres, gradi veze, pomaže pri donošenju odluka, pruža mjesto za izražavanje misli i osjećaja i izlaže nas novim perspektivama.
Osim toga, istraživanja sugeriraju da su jake društvene veze ili ljudi s kojima možete razgovarati povezani s dužim životom. Nasuprot tome, društvena izolacija i usamljenost povezani su s depresijom, lošijim zdravstvenim ishodima i rizikom od prerane smrti.
Veza između mozga i govora
Istraživanja nam pokazuju da je razgovor način da se umanji odgovor moždane amigdale, koja pokreće instinkt 'bori se ili bježi' kada osjećamo intenzivne emocije poput straha, tjeskobe ili agresije.
Kao rezultat toga, kad su ljudi pod stresom ili preopterećeni, ovaj dio mozga preuzima kontrolu i može čak nadjačati logičnije misaone procese. Govoreći možemo nadjačati odgovor amigdale i nositi se s osjećajima na učinkovitiji način.
Ne želite živjeti unutar svoje glave, a sigurno ne želite patiti od tolike tjeskobe da ne možete komunicirati s drugima.
5 razloga zašto djeca ne govore - i socijalne vještine koje mogu vježbati prije polaska u školu
1. Uzrujani su.
Vašem će djetetu možda biti lakše bolje se izraziti pišući nego u razgovoru kada se očekuje kontakt očima. Društvena vještina koju trebate isprobati sa svojim djetetom je da ga zamolite da napiše što osjeća o događaju ili dijalogu koji ih je uznemirio. To će im pomoći da izraze svoje osjećaje i pomoći im da ih prebrode. Ako traže vaš savjet, budite što nepristraniji.
Vjerojatno je da će djeca htjeti proći taj proces sami, pristupajući dugoročnom dijelu svog mozga. Upozorite ih da ne šalju SMS-ove i e-poštu kada su uzrujani jer to može dovesti do još jednog niza problema.
2. Njihov um se isprazni.
Kada se vaše dijete bori da se prisjeti riječi ili podatka, to može biti zbog tjeskobe, zastrašivanja, sramežljivosti, straha od reakcije ili jednostavno nesposobnosti da izvuče potrebne podatke iz sjećanja. Ljeto je savršeno vrijeme za vježbanje umirujućih strategija kao što su duboko disanje, svjesnost i strpljenje.
Uvjerite svoje dijete da je u redu biti tiho nekoliko trenutaka. Ljudi mogu pokušati forsirati, ali dajte djetetu do znanja da mogu reći pripremljene odgovore poput: 'Nisam o tome prije razmišljao' ili 'Daj da razmislim o tome'. Neverbalni signali također djeluju, poput naginjanja glave i mrštenja obrva. Humor je također odličan način za izbjegavanje neugodnosti.
Dajte svom djetetu do znanja da je sasvim prihvatljivo reći da vam treba malo vremena da razmislite o nečemu o čemu je pitano i da ćete javiti odgovor kasnije.
3. Boje se osuđivanja.
Mnogi ljudi misle da će ih ljudi gledati s prezirom ako progovore. Ovu emocionalnu bol može biti teško prevladati, ali pomaganje vašem djetetu da nauči 'čitati ljude i atmosferu' može mu pomoći da shvati da ga ljudi vjerojatno ne osuđuju. Nove ljetne aktivnosti pomoći će im u tome te da na temelju podataka koji su skupili započnu komunicirati sa svojom okolinom.
Vježbanje razgovora s novim ljudima izvrsna je vježba koja pomaže u prevladavanju straha od osuđivanja. Ljeto je također prekrasno vrijeme za zbližavanje s prijateljima. Blisko prijateljstvo pomaže u izgradnji djetetovog samopouzdanja i što više vremena vaše dijete vježba pričanje, to će mu biti lakše razgovarati s drugima.
4. Pretjerano razmišljaju ili im misli 'lutaju'.
Vaše dijete može pažljivo razmotriti svako pitanje, čak i do točke pretjeranog razmišljanja. Pitanje također može probuditi neke osjećaje ili druge misli, pa se osjećaju 'raštrkano' i teško im je sastaviti riječi u rečenice.
Radite sa svojim djetetom na pauziranju, slušanju, zatim usredotočite svoje komentare kako biste nadogradili zadnji komentar druge osobe. Vježbajte sa svojim djetetom postavljajući mu pitanja kako biste se ponovno usredotočili i bolje razumjeli misli druge osobe. Vježbajte ostati na temi i zabilježite skreće li drugi govornik na novu temu ili ostaje na izvornoj temi.
Budite znatiželjni i pomozite svom djetetu da prepozna da se možda ne usredotočuje na pravo pitanje ili mu ukažite kad primijetite da je odlutalo mislima.
5. Dobili su negativnu povratnu informaciju.
Ako se djetetu u prošlosti dogodilo da zbog nemogućnosti komunikacije bude negativno doživljeno od okoline, vrlo vjerojatno se pojačao strah od takvih i sličnih situacija. Strah se može teško riješiti, stoga tijekom ljeta vježbajte socijalne vještine sa svojim djetetom koje pomažu smanjiti tjeskobu, kao što su tehnike umirivanja. Podsjetite svoje dijete na trenutak kad je ustalo i govorilo pred grupom. Pomozite mu da shvati da može i treba to ponovno učiniti.
Ovo je samo nekoliko savjeta i tehnika društvenih vještina koje mogu pomoći vašoj djeci da prevladaju poteškoće s govorom. Ako je tjeskoba glavni problem treba prvo poraditi na smanjenju tjeskobe kako se dijete ne bi više osjećalo u grču.
Ključ je odvratiti um kako se ne bi previše fokusirao na to kako se tijelo osjeća. To će pomoći da automatski procesi (poput razgovora) ostanu automatski. Ako se dijete ne usredotoči na ono što osjeća, smanjit će rizik da ponovi neugodnu situaciju. Svaki oblik opuštanja ima potencijal osloboditi misli od tjeskobe piše Your Tango.
Pomozite svom djetetu da prigrli ono što jest, i iznad svega, ne pokušavajte ga prisiljavati na komunikaciju. 'Sudjelovanje' znači više od pukog govora. To je obraćanje pažnje na druge kad govore, to je dovršavanje zadataka i to je također pomaganje drugima. Što je najvažnije, osnažite ih da rade na sebi te će tako naći svoj idealan način komunikacije.