Ljudi su u Starom Egiptu imali niz rituala - brijali su glave radi vrućine, no zato su je ukrašavali raznim perikama, odnosno pokrivalima za glavu koja su označavala njihov status. Radili su ih od ljudske kose, ovčje vune ili biljnih vlakana. Ovaj je modni detalj bio važan, čak je bio dio svakodnevne nošnje označavajući status osobe kao i njihovu ulogu u društvu ili politici. Ženske perike bile su ukrašene pletenicama i zlatom, prstenovima za kosu i ukrasima od bjelokosti što ih je činilo elegantnijim od muških perika. No za sve je vrijedilo jedinstveno pravilo - što je perika bila složenija i složenija, to je društveni rang bio viši.
Ostale drevne civilizacije čiji su građani nosili perike bili su Grci, Rimljani, Asirci i Feničani. Za Rimljane su se perike često izrađivale od kose robova, perike su nosili bez obzira na to imaju li kosu ili ne.
POGLEDAJTE VIDEO:
Povijesni izvori otkrivaju da su tijekom Rimskog Carstva bogate Rimljanke često nosile neobično složene dodatke za kosu koji su uvelike povećavali volumen i učinak frizure. Danas bismo ih nazvali umecima. No u to vrijeme neke su nosile perike na način da djeluju poput prirodne kose, a mnoge su imale pletenice raznih tonova, što je slično današnjoj tehnici izrade pramenova. Bile tu hit i one u dva tona - plavu kosu dobivali su od robova iz germanskih plemena, a crnu od robova iz Indije.
Za razliku od tog djela svijeta, ljudi drevnih civilizacija na Dalekom istoku, uključujući Kinu i Japan, rijetko su nosili perike, osim glumaca koji su nastupali u tradicionalnim kazalištima Kine i Japana (Noh ili Kabuki), japanskih geisha i korejskih Kisaeng žena.
Do srednjeg vijeka (1200.-1400. godine) perike su izgubile na važnosti zbog teških vremena. Žene su obično morale imati pokrivenu glavu, moda nije bila bitna, a ljepota je bila vrlo sterilna, ukrašavanje nepoželjno. No početkom renesanse (1400.-1600.) ženska frizura je ponovno dobila na važnosti i žene su opet uređivale kosu na razne načine. Pokrivanje glave zamijenile su frizure s velovima i draguljima. Lijepe perike se vraćaju na scenu, moda i ljepota postaju bitni društveni okviri.
Povijest perike ima veliku važnost i u Francuskoj, počevši od vladavine Louisa Xlll koji je prerano oćelavio. Kako bi prikrio svoju ćelavost, počeo je nositi komplicirane, kičaste perike. Povijesni zapisi otkrivaju i da je prvi neovisni ceh vlasuljara osnovan još 1673. godine. Perika je tada postala stvar prestiža s francuskih dvorova iz sedamnaestog stoljeća Luja XIII. i Luja XIV. Bilo je bitno imati periku, aristokratski je svijet nosio ovaj modni dodatak s ponosom.
Ljubavnica kralja Luja XIV nosila je periku u stilu koji je dobio ime - La Fontange. Naravno da su ga kopirale brojne dame te nosile sličnu kreaciju uz pomoć dodataka i lažnih pramenova. Ovaj trend proširio se izvan dvora, diljem Francuske dame su ukrašavale glavu na slične načine.
U 18. stoljeću pojavile su se složene perike s vrlo visokim frizurama i bogato ukrašenim uvojcima. Pudrali su ih radi higijene, ali i estetskog dojma. Čak su ih ukrašavali i živućim pticama, dame su znale nositi čitave kaveze u kosi. Što više toga na glavi, bilo je na cijeni. Trebalo je za to imati posebno držanje i ne saginjati se radi nestabilnosti same glave. Ova je epoha bila ekstravagantna era nevjerojatnih frizura, potpuno suprotna skromnosti prošlih stoljeća.
Još jedna nezaboravna kraljevska osoba koja je bila poznata po svojim raskošnim perikama bila je engleska kraljica Elizabeta I, koja je vladala krajem 16. stoljeća. Perike su bile toliko raširene da je gotovo sva elita u to vrijeme nosila složene frizure.
Nije iznenađujuće da se do kraja 18. stoljeća posao francuskih majstora vlasuljara proširio iz modnog središta Pariza u druge europske prijestolnice te na koncu u provincijske gradove. Osim cehovskih majstora vlasuljara, bilo je na tisuće vlasuljara i obrtnika koji su putovali europskim krajolikom i proizvodili perike. I tako one više nisu bile ekskluzivni luksuzni predmet, znak visokog porijekla ili statusni simbol koji je nosila nekolicina privilegiranih. Kraća, manje razrađena perika, zvana bob perika, bila je vrlo popularna u kolonijalnoj Americi početkom 18. stoljeća.
Stil perike mijenjao se tijekom vremena, no uvijek su one skuplje bile napravljene od ljudske kose. Krajem 18. stoljeća popularnost ovog ukrasa se ublažava, kako u modu dolaze prirodnije frizure. No pramenovi ostaju, odnosno i dalje su moderne razne verzije umetaka. Do kraja 19. stoljeća dame su nosile umjetne varijante dodataka koji su trebali frizuru učiniti bogatom. Bile su hit i umjetne pletenice te razne varijante dugih šiški, koje su dame umetale. Raste popularnost i lažnim punđama koje su obogatile izgled dama visokog društva, piše Elegant wigs.
U 20. stoljeću perika ima više teatralan karakter, moderna je prirodna kosa. Dio je scene i kazališta te maskiranja. Nose je zvijezde od Cher do Dolly Parton, ponuda perika je izuzetno raskošna. Scena ovog ukrasa na glavi povezana je i s glazbenim stilovima, stoga su u devedesetima na rave partyjima ljudi znali njome ukrasiti kosu, ali više kao upečatljiv detalj koji se ističe te nije nimalo diskretan.