„Jedne večeri dok budeš sjedila s praunucima ispred kamina u svojem engleskom dvorcu, udana za kakva lorda, ispričat ćeš im kako si se popela na krov opere Garnier i odande vidjela Pariz. Bit ćeš prestara da se sjetiš mojega imena, ali sjećaš ćeš se svojega pariškog prijatelja.“
Postalo je prohladno. Polako se pozdravljam od sunčanih, toplih dana i u svoju svakodnevicu sve više uvodim pulovere, tople dekice i fine čajeve. Ovaj tjedan sam posegnula za ljubavnim romanom „P.S. iz Pariza“ autora Marca Levyja. Nema mi ništa draže nego s prvim znakovima jeseni, dok pada kiša i lišće, uzeti roman ispunjen romantikom i slatkoćom. Nije vam strano da već duži period nisam čitala ništa ljubavno, ali vrijeme je da se malo vratim i tom žanru. Izdavači su publicirali brojne interesantne naslove koji će vam rastopiti srce.
Iako P.S. iz Pariza nije novitet, odlučila sam ga uzeti u ruke jer mi je nekako prošle jeseni promaknuo. Riječ je priči koja prati pomalo neobičnu romansu između svjetski poznate glumice Mije i pisca Paula koji živi samotnjačkim životom.
Paul je po svom zanimanju arhitekt koji je svoje utočište od svijeta pronašao u pisanju. Prijateljica Laura tijekom večernjeg druženja uoči njegov roman te odluči pročitati nekoliko redaka. Privučena radnjom ne može prestati čitati pa ju Paul uhvati na djelu. Uz puno nagovora, roman ponese sa sobom doma te ga pokaže svom suprugu Arthuru koji je ujedno i njegov najbolji prijatelj. Oboje očarani njegovim talentom i stvaralaštvom, odluče mu predložiti da svoj roman pošalje izdavačkoj kući, no on to odbije. Laura odluči malo pogurati sudbinu te njegov rad, pomoću kolege s posla, pošalje jednom uredniku koji potom kontaktira Paula. Gurnuta je domino kockica i više nema povratka. Prvijenac mu je donio uspjeh na području Kalifornije, ali Paul puca pod pritiskom te kako bi pobjegao od života poznatog pisca, odluči se preseliti ni manje ni više nego u daleki Pariz, ostavljajući za sobom život koji poznaje.
„Sanjamo li o likovima iz filmova i knjiga zato što su slobodniji od nas ili zavidimo na transformaciji koju im ta sloboda omogućuje?“
Mia je svjetski poznata glumica koja je u suštini nesretna sa svojim životom i brakom. Uskoro u kino stiže premijera njezinog novog filma, a u glavnoj ulozi je i njezin suprug David. Iako je njihov brak na rubu propasti zbog njegovih afera, pretvaraju se da i u stvarnosti žive sretnim životom kako bi film postigao što veći uspjeh. Ipak, Mia više nije u stanju biti pored Davida. Umorna je od glume u stvarnom životu i od emocionalne boli te odluči na neko vrijeme otići u Pariz i posjetiti prijateljicu Daisy.
Nakon što se Paul preselio u Pariz, napisao je još pet romana koji su uspjeh doživjeli isključivo u Koreji. Od kako je napustio San Francisco vodi samotnjački život, osim kada ga dva puta godišnje iz Koreje posjeti prevoditeljica njegovih knjiga u koju se s vremenom zaljubi. Danju odlazi u književni klub kako bi diskutirao i razmijenio ideje, a noću se druži za svojim likovima. Ukratko, vodi život kakav ljudi inače imaju tendenciju zamišljati kada im netko spomene zanimanje pisac.
„Kyeong je voljela tišinu, Paul je se grozio. Često se znao pitati je li se primio pisanja upravo zato da otjera tišinu riječima, kao što se bjelina papira povlači pred crnilom tinte.“
Nekoliko dana provedenih u Parizu natjeralo je Miju da promisli o svom braku i shvatila je da iako voli Davida, on ju ne zaslužuje. Daisy joj je velika potpora i čini sve kako bi joj skrenula misli od negativnosti. Kako bi se zabavila i oraspoložila, odluči napraviti profil na stranici za online upoznavanje. U želji da sakrije svoj identitet, prisvaja prijateljičin. Slučajno naiđe na profil jednog pisca…
Dok Paul razmišlja o svom životu, nema pojma da su mu Lauren i Arthur napravili profil na stranici za upoznavanje ljudi kako bi ga izvukli iz monotonije i kako bi, možda, upoznao nekoga…
„Zašto je u knjigama sve tako jednostavno, a u stvarnom životu komplicirano? Zašto riječi mogu sve, a djela tako malo?“
Iako nije najbolji ljubavni roman koji sam pročitala, zasigurno mi je okupirao misli i zabavio me. Nježno i pomalo dirljivo ali u velikoj mjeri neobično. Zaplet radnje je neočekivan, ali kraj je ipak predvidiv. Moram priznati kako nisam imala velika očekivanja od ove knjige. Jednostavno sam ju uzela u želji da se odmorim i opustim te je, tako rečeno, cilj postignut. Nisam se nešto pretjerano emocionalno povezala s likovima, ali bili su simpatični na neki svoj kreativan i lud način.
Mislim da je autor odlično prikazao da slava i novac nisu ključni faktori sreće te da je osmijeh ponekad prisutan i kada želimo prikriti tugu, a ne samo izraziti sreću i zadovoljstvo. Dok ljudi sa svakodnevnim životom čeznu za slavom, osobe koje žive pod reflektorima ponekad samo žele živjeti uobičajenim životom, neprimjetni. Poanta je da ne postoje savršeni životi bez problema, ali bitno je pronaći ljude ispred kojih ćemo moći biti svoji i koji će poticati ono najbolje u nama.
„Mislila sam da su svi pisci stari” -rekla je sa smiješkom.
“Pretpostavljam da i jesu, barem oni koji prežive mladost.“
Bez obzira na brojne pozitivne strane ove knjige, objektivnost mi ne dopušta da ju ocijenim s pet zvjezdica. Susrela sam se s daleko boljim ljubavnim romanima. U nekim momentima mi je zasmetao propali pokušaj dubokoumnih razgovora. Nedostajalo mi je nešto da se povežem s likovima, ali to je možda više subjektivno mišljenje. U svakom slučaju, interesantan roman koji bi rado preporučila svim čitateljima željnim neobične romanse.
Jedan mala činjenica prije nego završim s ovim postom. Autor je prethodno napisao jednu knjigu koju je 2009. prevelo Znanje, a naslov glasi “Kad bi to zbilja bila..“
U tom su romanu glavni likovi Arthur i Lauren, a knjiga je doživjela i ekranizaciju. Vjerujem da ste se svi susreli s filmom “Samo nebo zna”. Nezaobilazan film za sve nepopravljive romantike. Iako ta dva romana nisu povezana, osim što se Arthur i Lauren pojavljuju u P.S. iz Pariza, mislila sam da bi vas ova informacija mogla zanimati.
Izdavač je Stilus, a na prijevodu možemo zahvaliti Iri Martinović. U posljednje vrijeme njezino ime susrećem u brojnim romanima i svaki puta budem zadovoljna prijevodom! Roman je publiciran 2018. godine. Korice su mekane i između njih se nalazi 301 stranica, sve su ispunjene zanimljivim sadržajem.
To je sve od mene. Čitamo se uskoro!