Nostalgija je osjećaj koji je relativno teško definirati jer s jedne strane uključuje tugu oko nečega što je prošlo i što više nemamo, a s druge strane uključuje ugodne osjećaje prema toj istoj stvari, pojašnjava mag.psih. Dubravka Pešorda iz Splita.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je deset trikova za sreću
Njezin zagrebački kolega, mag. psihologije Sandro Krašić iz udruge Kako si? kaže da je riječ o sentimentalnoj čežnji za prošlošću koja se sastoji od četiri komponente.
- Karakterizira je visoka razina ugode vezana za događaje iz osobne prošlosti, osjećaj nepovratnog gubitka, vremenska udaljenost od događaja iz prošlosti i jedinstvenost takvog događaja - pojašnjava on, dok psihologinja Lana Gjurić ističe kako je riječ o osjećaju koji se nekad pripisivao isključivo čežnji za domom kod iseljenika ili putnika, a danas je to sveobuhvatniji pojam.
- Usto, nekad je nostalgija imala negativnu konotaciju i nije bila poželjna, no znanstvena istraživanja unazad nekoliko desetaka godina pokazala su da je itekako riječ o korisnom i važnom osjećaju - ističe Gjurić.
Naši sugovornici slažu se kako nostalgiju mogu potaknuti mirisi, predmeti, slike, glasovi, glazba i bilo što što nas može vratiti u neka druga vremena.
- Znanstvena istraživanja u laboratorijskim eksperimentima su čak pokazala da osjećaj hladnoće pobuđuje nostalgiju, a to rezultira jačanjem fizičke otpornosti i stvaranjem unutrašnje topline i zagrijavanja. Dakle, osim što nam je toplo u emocionalnom smislu, nastaje i stvarna fizička toplina - ističe mag. psih. Gjurić.
POGLEDAJTE ŠTO SANDRO KRAŠIĆ MISLI O NOSTALGIJI:
Nostalgija se javlja, ističu naši sugovornici, upravo u nesigurnim vremenima ili kad pojedinci doživljavaju velike životne promjene.
- To može biti pubertet, rođenje djeteta, vjenčanje, selidba. Jako često u nostalgiju uletimo kad se osjećamo nesigurno, a to je osobito aktualno danas u trenutačnoj situaciji s COVID-om i ne znamo što će se sve promijeniti, pa nostalgično pričamo o kafićima i koncertima te vremenima koja smo proživjeli i znamo kako je u njima bilo. Naravno, dok smo živjeli u tom vremenu smo prigovarali i puno toga nije nam valjalo, ali u tim vremenima nema nesigurnosti, proživjeli smo ih i preživjeli. Za vremena koja tek dolaze ne znamo kakva su - kaže mag.psih.
Pešorda dodaje kako je nostalgija osobito svojstvena Hrvatima jer se na našem području u političkom smislu stalno odvijaju promjene koje vode do prisjećanja na neka druga vremena. Gjurić se nadovezuje da istraživanja pokazuju kako su ljudi oduvijek idealizirali prošlost govoreći da je prije bilo bolje.
POGLEDAJTE IZJAVU LANE GJURIĆ O NOSTALGIJI:
'Prije je bilo bolje'
- To je samo dojam jer u sedamdesetima su govorili da je bilo bolje pedesetih, pedesetih su tvrdili da je bilo bolje dvadesetih i tako oduvijek. To je fenomen koji se javlja svuda u svijetu podjednako i bez obzira na naciju, a osobito je aktualno sada kada se globalno suočavamo s krizom i nesigurnošću. Možda nam sustav zdravstva i socijalne skrbi nije funkcionirao ni ranije, ali smo navikli živjeti s tim. Sada smo u nepoznatom - kaže Gjurić dodajući kako nostalgija nosi i neurološke korijene jer najviše sjećanja stvaramo u periodu adolescencije kad sam se mozak još razvija, pa će ljudi zato najradije razmišljati o tom vremenu, iako nostalgiji nisu skloni samo stariji nego ljudi svih dobnih uzrasta, pa i oni mlađi.
- Kod starijih postoji veća proživljena kronološka dob, više su toga proživjeli i kad je riječ o velikim životnim promjenama, no i mladi su skloni govoriti da im je prije bilo bolje ili ljepše. Primjerice, djeca koja polaze u školu često će reći da im je bilo bolje u vrtiću, srednjoškolcima je bilo bolje u osnovnoj školi i tako dalje - pojasnila je Pešorda.
- Istraživanja pokazuju da ljudi osjećaju nostalgiju zbog različitih razloga, ali ono što je zajedničko jest činjenica da je riječ o emociji koja nas ujedinjuje. Prisjećanjem vlastitih životnih događaja koji su na neki način ostavili utjecaja na nas, svatko stvara osjećaj o tome tko sam to ja i što mi je u životu bitno. Nostalgija nas potiče da usporedimo sebe otprije s onim kakvi smo danas što nam otvara put ka tome kakvi bismo htjeli biti u budućnosti. Također, nostalgija koja se javlja u socijalnim situacijama, odnosno kroz razgovor i prisjećanje s drugima o nekim zajedničkim događajima čini da postajemo prisniji i bliži jedni drugima, odnosno ujedinjuje nas s našim bližnjima. Zbog toga što ona pretežito uključuje ugodne emocije, moguće je da iz toga proizlazi ovo uvjerenje kako je prije bilo bolje nego je danas jer prisjećajući se nama važnih događaja i pritom se osjećajući ugodno, stvara nam se takav dojam. Zbog toga bismo nostalgiju na neki način mogli nazvati montažerom naših sjećanja gdje se izrežu oni neugodni dijelovi iz pojedinih sjećanja i ostanu samo oni ugodni kojih se onda prisjećamo - tvrdi Krašić, dok Pešorda ističe kako nostalgija ne bira osobito vremensko razdoblje, pa je tako možemo osjećati vezano uz nešto što se zbivalo jučer jednako kao u vezi nečega što je bilo prije 50 godina.
POGLEDAJTE IZJAVU DUBRAVKE PEŠORDE:
Manje usamljenosti
- Također, istraživanja pokazuju kako nostalgično prisjećanje može pomoći u smanjenju osjećaja usamljenosti te kažu kako nostalgija služi kao potencijalni zaštitni mehanizam koji smanjuje efekte usamljenosti. Prisjećanje događaja koji su vezani uz socijalne situacije mogu potaknuti ljude da se pokrenu i dati im samopouzdanje da na neki način razriješe društvene poteškoće zbog kojih se osjećaju usamljeno - kaže Krašić.
- Istraživanja unazad nekoliko godina pokazala su da nostalgija može utjecati na naše raspoloženje i popraviti ga te nas potaknuti da se više društveno povežemo. Primjerice, ako nam je s određenim društvom bilo predivno na nekom putovanju, zahvaljujući nostalgiji možemo nazvati te ljude, družiti se s njima ili organizirati ponovno putovanje. Ujedno, smanjuje osjećaj stresa. No valja imati na umu da se, ukoliko pretjeramo, nostalgija može pretvoriti i u nešto što će nam predstavljati problem u životu - upozorila je Gjurić.
- Osjećaj nostalgije pomaže u čuvanju osjećaja vlastitog identiteta jer se s ugodom prisjećamo sebe dok smo radili nešto što volimo u prošlosti. Na taj način zapravo imamo osjećaj kontinuiteta vlastitog života i možemo se uhvatiti za one trenutke koji nam u životu nešto znače. Istovremeno osjećajući nostalgiju osjećamo i tugu, a tada sve ovisi o tome prihvaćamo li prolaznost života ili žalimo i čeznemo da se neko prošlo vrijeme vrati. To, naravno, nije moguće pa se u ljudima mogu javiti osjećaji bespomoćnosti, beznađa i osjećaj nepovratnosti lijepih životnih trenutaka. Neki zajednički nazivnik svim ovim razlozima može biti usmjerenost na budućnost, odnosno na prošlost. Ako smo više usmjereni na budućnost, gledanje unaprijed i zamišljanje života kakav bi nam mogao biti, dok istovremeno prihvaćamo vlastitu prošlost, tada nam nostalgija može biti korisna kao most koji spaja našu prošlost i vodi nas prema toj budućnosti. No, ako smo pretjerano usmjereni na prošlost, tada nam nostalgija može biti teret jer smo usmjereni na sve ono što je prošlo i što je nepovratno. Zapravo, tada nam nostalgična sjećanja služe kao neka vrsta bijega od sadašnjosti i suočavanja s problemima koje potencijalno imamo - kaže Krašić.
- Ako odbijamo prihvatiti sadašnjost i teško nam se prilagoditi, a fleksibilnost je osnova psihičkog zdravlja, takva nostalgija zbog koje smo zapeli u prošlim vremenima često vodi do depresije, a ponekad može dovesti do anksioznosti upravo zbog osjećaja da ne znamo što će se dogoditi sljedeće i jer smo prije znali što možemo očekivati, a sada to ne možemo - kaže Pešorda.
- Usto, nostalgija nas može zadržavati u prošlosti i na taj način spriječiti da se pokrenemo ili poduzmemo nešto. Prepoznat ćete signale koje vam okolina šalje ako često od njih čujete rečenice poput toga da živite u prošlosti, da se nikad ne mijenjate, da ste stalno u istom filmu. Tada je definitivno vrijeme da se trgnete, a ukoliko imate osjećaj da to ne možete sami, svakako se javite stručnjaku mentalnog zdravlja - savjetovala je Gjurić.
Stručnjaci kažu da je vrijeme za posjet specijalistima situacija u kojoj nas nostalgija ometa u svakodnevnom dnevnom ritmu.
- Ako ćemo pogledati stare slike i malo se prisjetiti prošlosti, a potom se spremiti i otići na posao i baviti se životom, onda nemamo probleme. Ali ako zbog toga što je prije bilo bolje sada ne želimo izaći iz kuće, ne želimo ići na ovaj posao jer smo prije imali bolji, onda moramo potražiti pomoć. Čak i ako obavljamo obveze na van, ali osjećamo da nam je nostalgija preteška, to može isto biti pokazatelj da je vrijeme za razgovor sa stručnjacima - kazala je Pešorda ističući kako svatko može potražiti savjet od psihologa ili psihoterapeuta ako smo funkcionalni, ali osjećamo patnju.
Ako pak nostalgija utječe na naš svakodnevni život, valja se javiti liječniku obiteljske medicine koji će napisati uputnicu za psihijatra.
Fokusirani smo samo na ugodu
- Danas je društvo fokusirano na ugodu i stalno se moramo osjećati sretno. Ako smo fokusirani samo na takve osjećaje, a budi ih nostalgija, to će nas spriječiti u stvaranju novih iskustava i eksperimenata koji nisu uvijek samo ugodni, ali obogaćuju naš život i daju mu sadržaj - ističe Gjurić pojašnjavajući kako u psihologiji nema dobrih i loših osjećaja, samo ugodnih i neugodnih, a povremeno uživanje u nostalgiji nije štetno ni loše, nego dapače, čak može pomoći u prevladavanju pojedinih teškoća.
Osjećaj nostalgije donosi i profit, a toga su pojedini proizvođači itekako svjesni nudeći različite retro proizvode.
- Možda ta namirnica ili odjevni predmet iz mog djetinjstva nisu bili toliko kvalitetni ni ukusni, ali podsjećaju me na djetinjstvo i rado ću ih kupiti jer nude još jednu veću dimenziju po pitanju nostalgije koja prerasta okvire prisjećanja i nudi ponovno proživljavanje jer taj predmet sad imam opet uz sebe, mogu opet okusiti tu namirnicu - kaže Gjurić.
- Trgovci žele povećati prodaju vlastitih proizvoda, bilo da igraju na osjećaj osobne nostalgije postavljajući pitanje kakav sam ja bio, ili na osjećaj povijesne nostalgije pitajući kako je nekada bilo. Tako možemo vidjeti različite proizvode povezane sa nečim što je postojalo u doba našega djetinjstva ili pak forsiranje retro izgleda proizvoda. Zato se prilikom kupovanja proizvoda više vodimo emocijama, a manje racionalnim razmišljanjem. Mislim da moramo biti svjesni tih trikova kojima se trgovački brendovi koriste kako ipak ne bismo trošili više nego što nam je potrebno, ili kupili nešto kako bismo zadovoljili taj osjećaj koji se u nama budi. Mišljenja sam da bi kupnja novih proizvoda trebala biti ponajprije racionalna odluka, a ne temeljena na osjećajima i impulzivnosti. Jer tada je sigurno da ćemo se kući vratiti s puno više stvari nego što smo napisali na popisu s kojim smo otišli u dućan - zaključuje Krašić.