Trebate li popraviti satni mehanizam, izmijeniti baterije, remen na satu ili pak nabaviti štogod svježe ribe, liganja ili sipa, vaš je čovjek Zlatko Ivulić (71).
Urar po zvanju, nekadašnji fotoreporter, a uz to dobri duh i kroničar splitske Peškarije, već desetljećima vodi najstariju urarsku radionicu u Splitu nadomak ribarnice koju je naslijedio od oca te druguje s ribarima i trgovcima na obližnjim štandovima. Više od četvrt stoljeća u eteru Radio Splita telefonski se javlja što se tamo nudi, zbiva i po kojoj cijeni. U mirovinu mu ne pada na pamet ići, iako je popravaka satova sve manje, a posao se gotovo sveo na sitne popravke i izmjene baterija.
Sin i kći krenuli su svojim putem i za drugim poslovima, a za nastavak urarske tradicije Ivulićevih jedino je zanimanje iskazao unuk Antonijo, no njemu je tek devet godina.
- Moj pokojni otac Petar i njegova dva brata bili su urari. Anđelo je radio u Herceg Novom, a najstariji brat Vinko, isto kao i moj otac, ovdje u Splitu. Otac je otvorio radionicu 1937. i sve je više-manje isto u njoj kao onda. Nažalost, ovaj zanat izumire, a ja sam još 1965. godine bio posljednja generacija urara koji su maturirali u splitskom nekadašnjem centru ‘Mate Golem’ te uz školovanje tri godine dolazio ocu na zanat.
Turistička atrakcija
Pravio me je za urara! Meni su oči i ruke još dobre, pa ću raditi dokle god bude mogao. Supruga se ljuti kad izvalim da ću umrijeti u radionici, tako mi je i otac govorio, a dočekao je 97 godina, i to godinama kasnije nakon što sam ja od njega preuzeo ovu butigu. Da skratim, imam više od 50 i nešto godina staža, ali mirovina nije za mene - ispričao je Ivulić.
U radionicu mu svako jutro svraćaju poznanici i prijatelji: po savjet s Peškarije, da proljudikaju ili pročitaju “šonete iz novina je li tko od poznatih partija na drugi svit”. O Zlatku je prije deset godina njemačko-francuska televizija Arte snimila dokumentarac “Ein Laden in Split - Der Urhmacher Zlatko Ivulić” (Put u Split - Urar Zlatko Ivulić) o njegovoj ljubavi prema gradu, ribi i urarskom zanatu.
Nakon toga Urarska tradicija, kako se zove Ivulićeva radionica, postala je i turistička atrakcija u koju su mu počeli navraćati gosti iz Europe. No nije nakon škole odmah uletio u obiteljski posao nego je više od deset godina radio kao fotoreporter za Vjesnikova izdanja, a još se bavi snimanjem umjetničkih izložbi.
- Fotografiji sam se učio od svojih prijatelja iskusnih fotoreportera, no 1980. godine došlo je vrijeme da preuzmem butigu od oca. Do tada sam letio kao slobodni tić, a onda sam najednom završio u ćibi (krletki). No čini mi se da sam napravio pravu stvar jer kolege su se uskoro počeli žaliti na slabe plaće, puno stresa na poslu - dodao je šjor Zlatko.
Ljubitelj umjetnina i ptica
Radeći uz splitsku ribarnicu, Ivulić se brzo privikao, a druženje s trgovcima i ribarima preraslo mu je u hobi. Zlatko vodi i dnevnik cijena i ponude ribe, često pomaže i samim ribarima iz drugih mjesta da odrede cijenu, a petkom je u eteru.
- Moram se javiti na radio da se čuje što se nudi na Peškariji, ali i da moji prijatelji znaju da sam živ. Često budem i na televiziji, a novinare početnike koji prate ribarnicu urednici prvo upute k meni. Splitska ribarnica je specifična po tome da jedina na Mediteranu nema muha, a to je zbog sumpornih izvora koji se nalaze u blizini.
Riba nam dolazi sa svih strana, iz Šibenika, Rogoznice, s Hvara, Visa, no nema više ulova s Milne s otoka Brača, a nekad je taj otok ribom hranio Split. Prijatelji mi znaju naručiti da im kupim dobru ribu, a ako traže veću količinu, treba mi nekoliko dana da sve to organiziram. Evo upravo pokušavam iskombinirati 4 kg friških jadranskih liganja za jednu feštu. Dakako, to ne radim ni za kakav novac već iz gušta - kazao je Ivulić.
Veliki je ljubitelj slikarstva, pa zidove njegove radionice krase djela akademskih slikara. Umjetnine mu daruju ili mijenjaju za satove i opravke. I strastveni je ptičar te ljubitelj šetnji Splitom.
- Za ljude koji odu u mirovinu ili dođu u visoku dob nema ništa bolje od šetnje. Ne treba samo gledati u TV, treba se barem prošetati do pazara kao što ja činim kad god sam slobodan - preporučio je Ivulić.