Za potrebe reportaže, s vama možemo poslati jednog HGSS-ovca. Želite li da to bude kolega ili kolegica, pitao me pročelnik Komisije za informiranje i analitiku HGSS-a Jadran Kapović dok sam u nevjerici odmicala mobitel od uha da zatresem glavom lijevo-desno i samoj sebi potvrdim da to nije prihvatljiva opcija.
POGLEDAJTE VIDEO:
I za mene i za mog fotografa. Kalnik i ne izgleda tako strašno, osim onih sedam “zubi”, ali spominjanje povećanog broja zmija posljednjih tjedana odmah me sastavilo s idućim, vrlo važnim pitanjem: 'A neće li s nama ići cijela ekipa?'
Iako ovo nije bila vježba spašavanja nego reportaža o sigurnom planinarenju i boravku u prirodi, svaki dodatni par ruku HGSS-ovaca ne bi bio na odmet, mislila sam.
Nasuprot mojem strahu od zmija, mojeg su fotografa mučile druge stvari. Priupitao me: “Da ne bude nesporazuma, hoćemo li morati hodati do vrha?”, jer on “nema neke posebne gojzerice...”.
Nakon pola sata stiže poziv i potvrda da će nas pratiti jedna djevojka i dva momka. Odahnula sam. Valjda su procijenili da smo “mi” iz 24sata žilave biljke/životinje i da ćemo se iz surove prirode Kalnika ipak izvući i s tri HGSS-ovca. Ili će nas izvući - oni. Kako god.
Lijep i sunčan dan nije nam dao aduta da odustanemo od početnog plana da ipak malo iskušamo teren i osvojimo vrh Vranilac (643 metra n/m). Iako nismo zaboli zastavu, smatrali smo to jednim velikim korakom u visinskim pripremama koje nas jednog dana mogu odvesti u visoke planine.
Moje dugogodišnje amatersko planinarsko iskustvo (čitaj: šetnje po Medvednici, Ivanščici, Paklenici i Učki) nekako sam prešutjela, pa smo brzo počeli s prvim “pravim” lekcijama, koje barem jednom u životu izletnicima uvijek dobro dođu. Barem da sretno stignu do nekog doma (i piva/gemišta/kuhanog vina, ovisno o dobu godine).
- Jeste li se naspavali i doručkovali? - nadobudno nas je upitao Jadran, iskusni spasilac s deset godina iskustva u izvlačenju ljudi iz nekad nezamislivih situacija.
Na naše sneno kimanje glavom odmah je nastavio:
- Jedan od problema je što ljudi ne razmišljaju o banalnim stvarima, a ni o onim ozbiljnijim, primjerice, imaju li stvarno kondicije za izdržati napor/uspon. Jednostavno se precijene, a planine svojim prekrasnim vidicima i željom da popnemo na određeni vrh mogu “zavesti”. I vi možda mislite da se možete popeti na vrh Velebita jer ste danas bili na Kalniku. Ali ne ide to tako - govori Jadran Kapović, koji uz Mariju Polimac, također volonterku, i ostale kolege stoji iza urnebesnih Facebook statusa i tvitova, za turiste i “naše”.
Uzrok lakših nesreća u planinama i prirodi (poput padova, udaraca, ranjavanja), nastavlja on, rizične su sportske aktivnosti (alpinizam, penjanje, speleologija, a zimi skijanje), no rizike nosi i “pješačko izletništvo”, pri kojemu može doći do poskliznuća, iscrpljenja i sl.
- Svemu tomu pogoduju loša tjelesna i tehnička priprema, neiskustvo i nepoznavanje terena, pogrešne procjene i plan, neadekvatna oprema, manjak tekućine te kretanje u nepovoljnim vremenskim uvjetima, zakašnjela reakcija, poput kasnog poziva (zbog, primjerice, prazne baterije), odlazak u prirodu sam, bez društva i bez obavijesti obitelji - nabraja Jadran Kapović.
Dodaje da je od velike važnosti kvalitetna oprema jer vas zaista može zaštititi, ali dati i na samopouzdanju. Iako nekad pretjerana samouvjerenost nije dobra...
- Nikad, ali baš nikad, ne skrećite sa staze ako niste sigurni kuda idete. Markacije su svugdje dovoljno jasno ocrtane na kamenju, na stazi ili na stablima u oba smjera kretanja. Na Biokovu se često dogodi da ljudi skrenu sa staze jer žele skratiti put misleći da staza “nelogično” ide zavojito, a oni Makarsku vide pravo dolje. I krenu pravo - kaže Kapović.
Sa sobom obavezno treba uzeti plan puta, kompas, lampicu s rezervnim baterijama te mali komplet prve pomoći. Aplikacije za navigaciju isto pomažu boljem orijentiranju, ali tiskana karta osnova je svega jer njoj nikad neće nestati ni signala ni baterije. Dakle, koristi se sve što može. Poželjno je i umemorirati broj područnog HGSS-a (brojevi na stranicama GSS-a) ili upamtiti broj za sve hitne situacije - 112.
- Kao još jednu preventivnu mjeru poželjno je upisati se u planinarsku knjigu u domu ili na vrhu, javiti se domaru u planinarskom domu - govori nam volonterka HGSS-a Marija Polimac te dodaje:
- Nadamo se da si obavijestila i obitelj da ideš na Kalnik jer mnogi to ne čine. Naravno, treba im usput napomenuti i planirano vrijeme povratka - kaže.
Često ljudi traže savjet od njih jer ljeti žele planinariti uz obalu. No savjet je - ako ne morate, ne idite, radije se kupajte i uživajte u pogledu na planine.
- Ili ako ste se već namjerili, gore idite rano ujutro, oko 4-5 sati, i dobro planirajte. Primjerice, za uspon na Biokovo treba vam oko 4-5 sati u jednom smjeru. Lokalni stanovnici često kažu da se ne ide u planinu dok je ‘žarak’, tj. velika vrućina - ozbiljan je Kapović.
U planinama vam treba osmijeh, zato se smijte i budite dobro raspoloženi. Uživajte i punite svoje baterije. Manite se, kažu, mobitela i selfieja jer se negdje usput možete i strovaliti.
- Između ostalog, baterija se prazni, pa kad ostanete na 20 posto, onda zovete nas. Još nitko nije snimao live i zvao u pomoć, ali i to čekamo - govori nam Marija, koja kaže kako su na terenu uvijek vrlo ozbiljni.
Ipak se radi o ljudskim životima.
- ‘Ribamo’ ljude tvitovima i objavama na Facebooku. To ne znači da ne želimo da se ljudi kreću po planinama jer priroda nije nikome ništa loše donijela. Dapače, bili bismo najsretniji kad bi se još više ljudi kretalo po prirodi, iako bi nam to povećalo i broj akcija, ali želimo da to rade odgovorno i sigurno. Zato neka prvo što ćete ponijeti na planinarenje bude zdrav razum, ništa vas ne košta - kaže Jadran Kapović.
Medicinski tehničar Dino Žilić, nakon godina provedenih na planini i u spašavanju ljudi, govori da u torbi uvijek treba imati nešto slatko.
- Sa sobom valja uzeti lako probavljivu hranu, poput banane, energetske pločice ili suhog voća. Ako pak nosite tablu špeka u ruksaku, i ako ste već gladni na pola puta, suzdržite se da ne pojedete cijelu. Uz pola kruha. Mnogi ljudi na izlet krenu pa već na pola puta ogladne i ‘pogoste’ se, odnosno tako se dobro ‘napucaju’ da se ne mogu više maknuti/kretati. Ni gore ni dolje - smije se Žilić i naš uspon zaključuje savjetom: “Ostavite nešto i za vrh!”.
Savjet plus: Trakice i špagice koje vise s ruksaka potencijalno su opasne
Štapovi mogu dobro poslužiti pri spuštanju jer se na njih možete osloniti, oduprijeti. A ujedno rasterećuju leđa, kažu GSS-ovci. Isto tako, sve špagice i vezice koje vise s ruksaka ili odjeće treba maknuti/svezati jer njima možete negdje zapeti ili će vas u nekom momentu “opaliti” po licu. Ista ova pravila vrijede i za trail i treking trkače, koje u planinskim predjelima može zadesiti ozljeda, uganuće, grč, nezgodan pad...
Svaki dan u prosjeku imaju po dvije akcije
HGSS ove godine slavi 69. obljetnicu. Ima više od 1000 volontera u 25 stanica diljem Hrvatske. Prosječno odrade dvije akcije dnevno, godišnje više od 800. Od toga je 150 potraga, a 500-600 klasičnih akcija spašavanja s ozljedama.
Bez obzira na to kakav je teren, cipele su važne
Nikad u gorje ne odlazite bez adekvatne obuće. Starije i iskusne planinare nikad nećete vidjeti bez njih ili u laganim tenisicama. Gojzerice su obavezne. Ili visoke cipele. Sigurniji ste u njima. Neće biti iščašenja zglobova jer visoka cipela čuva zglob - pojašnjava nam medicinski tehničar Dino Žilić, dugogodišnji član HGSS-a.
Ruksak ‘sjeda’ na bokove i ne smije biti težak
Ljudi nekad imaju previše stvari u ruksaku, pa ih težina može zanijeti, pogotovo ako savladavaju stijenu. Također, ruksak treba biti pravilno podešen i “sjediti” na bokovima, kako bi prenio težinu s ramena, objašnjava Jadran Kapović.