Izraz “normalna bračna mržnja” skovao je poznati terapeut Terry Real kako bi sažeo osjećaje iritacije s kojima se suočavaju mnogi brakovi. Međutim, jedna žena, 45-godišnja čistačica i majka dvoje djece, priznaje da je njezina ljutnja prema mužu, s kojim je u braku već 16 godina, daleko od obične frustracije. U iskrenom priznanju, Natalie kaže da njezini osjećaji graniče s mržnjom.
Natalie se šali da bi njezin 49-godišnji muž Dan možda bio zabrinut za vlastiti život kada bi pogledao poruke koje razmjenjuje s najboljom prijateljicom Sarah. U tim porukama često spominju zajedničke grobnice za njihove muževe, što ilustrira koliko ih ponekad smatraju neizdrživima.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ne želim ga doista mrtvog, ali na taj način izražavamo koliko su naši supružnici ponekad odbojni - objašnjava.
Natalie priznaje da u mnogim trenucima zapravo mrzi svog muža. Ponekad ga doživljava kao pomalo iritantnog kolegu koji ne obavlja svoj dio posla, a ponekad ga smatra prijateljem. Rijetko ga vidi kao voljenu osobu s kojom bi ponovno kročila do oltara.
I sama je svjesna da ni njezina najbolja prijateljica nije iznimka. Ostale prijateljice često uzdišu i okreću očima kada se spomenu njihovi muževi.
Natalie smatra da je prestala osjećati ludilo ljubavi kada je rodila svoju prvu kćer Clare. Tijekom njezina dugog, bolnog poroda, Dan je uglavnom izražavao nezadovoljstvo zbog vrućine i često gledao na sat, kao da se nije doista trudio podržati je.
- Bilo mi je potrebno da me netko bodri dok sam se osjećala ranjivo - prisjeća se Natalie.
Nakon dolaska Clare, koja je bila vrlo nemirna beba, Dan se često povlačio u pomoćnu sobu kako bi izbjegao plač. U takvim trenucima, Natalie je osjećala da postaje samohrana majka s djetetom i muževim zahtjevima koji su se činili neizmjerno teškim.
Unatoč svemu, Natalie je odlučila imati drugo dijete.
- Bilo je to u redu jer se Dan povezao s Clare kada je prestala plakati - objašnjava. Kada je stigao njihov sin James, Dan je postao mnogo angažiraniji, vjerojatno jer je James bio mirnija beba.
Međutim, Natalie nikada ne zaboravlja prve teške mjesece s Clare. Njena ljubav prema mužu počela je slabjeti, kako je preuzimala sve više mentalnog tereta obiteljskog života. Osjećala je da bi, u slučaju njegove nevjere, bila zadovoljna jer bi to bila stvar koju bi mogla "outsourcati".
Natalie smatra da bi trebala otvoreno razgovarati s Danom o svojim osjećajima, no sumnja da bi on to shvatio ozbiljno.
- On mrzi jer mu neprestano dosađujem - priznaje.
Obitelj se odlučila za terapiju, no Natalie priznaje da je to postao skup način održavanja dobrog ponašanja bez iskrenog razgovora. Kada se terapija završila, njihovi obrasci ponašanja ponovno su se vratili u staru rutinu.
Kad Dan dođe kući, Natalie zna da će prvo pitati što ima za večeru, a zatim će jesti dok gleda dosadnu nogometnu utakmicu.
- Pitam se zašto ostajemo zajedno. Ponekad ga još volim, još me zna nasmijati, ali ne možemo si priuštiti dvije kuće, a imamo i dvoje divne djece čiji mir ne želim narušiti - navela je.
Natalie ističe da nije sama u tim osjećajima. Mnoge prijateljice se suočavaju s sličnim situacijama, stoga ona misli da su muškarci uglavnom isti.
Jedna joj je prijateljica otkrila da se, kad joj je umro suprug, osjećala krivom jer uživa u novonastaloj slobodi.
- Ne želim da moj muž umre jer bi moja djeca bila slomljena. No, da smo bogati, sigurno bih mogla podnijeti da se preseli u kuću pored, a tada bih uživala u miru bez njegove iritantne prisutnosti - zaključuje Natalie, piše The Sun.