Nemojte se uvjeravati da se moždani udar vama ne može dogoditi, kaže Kristina Vračarić (41). Da, moždani udar ne poznaje godine, ja sam ga imala sa 18, dodaje Korina Škegro (18), a Katarina Sudarić (24) na to kaže - i ja isto! Moždani udar podjednako pogađa muškarce i žene, statistike pokazuju da ga tijekom života doživi svaka peta žena, dodaje neurologinja, prim. dr. sc. Svjetlana Šupe.
POGLEDAJTE VIDEO:
Budući da je moždani udar postao svojevrsna epidemija modernog života, u povodu Dana crvenih haljina koji se obilježava prvog petka u veljači u ugodnom ambijentu Hrvatskog glazbenog zavoda, razgovarali smo s hrabrim djevojkama koje su odlučile kroz svoja iskustva podići svijest javnosti i upozoriti ljude da svoje zdravlje ne uzimaju zdravo za gotovo.
Iako je poznato da su neaktivan život, pušenje, pijenje alkohola i neadekvatna prehrana samo neki od rizičnih čimbenika koji povećavaju rizik od moždanoga udara, životne priče naših sugovornica pokazuju sasvim suprotno.
Korina Škegro: Imala sam moždani udar s 18 godina
- Baš sam izašla s treninga i s prijateljem otišla u restoran. Na ručak. Odjedanput me snažno zaboljela glava. Nikada me nije tako boljela. Zatim sam osjetila slabost u nozi. Počela sam doslovno vući nogu. I u ruci sam ostala bez osjeta. Sjela sam, nazvala sam tatu. Odmah je došao po mene i odveo me na hitnu - govori nam Korina i dodaje da joj u tim trenucima nije bilo ni na kraj pameti da ima moždani. Tko bi to uopće pomislio sa 18 - kaže.
U bolnici je provela 12 dana, sve je prolazilo u redu, lijepo se oporavljala pa je otpuštena kući uz napomenu da mora mirovati najmanje mjesec dana. Nije išla u školu, ležala je, odmarala, nije ništa fizički radila pa ni učila. Tada je bila učenica trećeg razreda zagrebačke matematičke gimnazije.
Sve je stalo. I život i škola, a i tenis je morao pričekati. Nije trenirala tri, četiri mjeseca. Počela je polako odlaziti na treninge, nije bilo stresa pa je u sve ušla polako. Tako je bilo i sa školom. Stres i obaveze su joj ispočetka predstavljale izniman napor. S vremenom je sve nekako došlo na svoje i sada Korina polako privodi kraju srednjoškolsko školovanje.
Katarina Sudarić moždani je doživjela na božićno jutro sa 17 godina
I naša druga sugovornica koja također nosi ime na slovo K, moždani je doživjela na pragu punoljetnosti.
- Ta je vožnja bila strašna. Vozila sam se straga u pick-upu, auto se sav tresao, a ja sam udarala glavom o sjedalo. To uopće nije bilo dobro, jer kako su mi kasnije rekli, hematom je bio strašno velik pa je glava trebala biti statična. Došli smo u Vinkovce na Hitnu, ali tamo nije radio CT pa su me prevezli u Osijek. Cijelo vrijeme sam bila svjesna, nisam gubila svijest i nažalost, sjećam se svega. I te oduzetosti i mučnina - prisjeća se.
Liječnici su utvrdili kako je kod nje bila riječ o 'višku krvnih žila' koji izgleda kao klupko krvnih žila koji je, kako su joj liječnici objasnili, rastao kako je ona rasla. Te su krvne žile 'dosegnule svoj maksimum i prsnule', pojašnjava laički i dodaje da je tri tjedna ležala na pedijatriji u osječkoj bolnici jer tada je imala nepunih 18. godina.
Prvog tjedna se ni ne sjeća najbolje, sve joj je nekako u magli jer je bila pod teškom terapijom, no onda je počela polako dolaziti k sebi. Nije ju uhvatila panika, kaže, nekako je sve prihvatila staloženo.
- Onda su me prebacili na Rebro. Tamo su mi pokušali napraviti embolizaciju, postupak kojim se sprečava prsnuće aneurizme. No budući da je hematom bio jako velik, bilo je prerizično. Poslali su me kući na dva mjeseca. U četvrtom mjesecu opet sam došla na Rebro i onda su mi uspjeli napraviti zahvat. Nakon toga mi je ostao jedan manji dio koji su mi uklonili gama nožem - priča i kaže da je sve ipak ostavilo posljedice.
Pojavili su se epileptični napadaji. No, na sreću, nisu učestali. Imala ih je svega tri. Redovito pije terapiju i sve u svemu osjeća se sjajno. Upisala je fakultet, preselila se u Zagreb. Sada je na petoj godini i kaže da živi normalno, pokušavajući stres smanjiti na najmanju moguću mjeru.
Kristina Vračarić: Imala sam simptome, a pogodio me dan prije 41. rođendana
A upravo je stres i užurban život, bio jedan od mogućih okidača moždanog udara kojeg je naša treća sugovornica dobila dan prije 41. rođendana.
Zatim je bila na godišnjem i kad se vratila na posao, pao joj je imunitet, a to je pripisivala dinamici menadžerskog posla koji radi. Nije se osjećala dobro pa je uzela nekoliko slobodnih dana no nije bilo pomaka na bolje. Cijelo su vrijeme bili prisutni znakovi prehlade - šmrcala je, nije imala snage, boljelo ju je grlo...
- Počela sam gubiti i ravnotežu, no sve sam i dalje pripisivala prehladi, iscrpljenosti. Pila sam čajeve, šumeće Aspirine.. no ništa nije pomagalo pa sam odlučila otići na hitnu. Tamo su mi rekli da ležim, odmaram što sam i učinila - govori.
Bila je nedjelja, sutradan se trebala vratiti na posao, ali nije se osjećala dobro. Opet je otišla liječnici. Budući da njezina nije radila jer je vikend, primila ju je liječnica na zamjeni - i utvrdila isto - da je iscrpljena te joj je preporučila da otvori bolovanje i odmori. Tjedan dana bila je kod kuće. Vratila se na posao. No, treći dan...
- Bio je to dan prije mog 41. rođendana. Probudila sam se ujutro. Sve je bilo ok. Stavila sam si kavu, otišla pod tuš... i odjednom sam osjetila val vrućine, izgubila sam nakratko svijest. Krenula sam otvoriti prozor, no onda sam shvatila da se ne mogu pomaknuti. Lijeva strana mi je bila oduzeta. A onda me uhvatila panika. Shvatila sam da mi je telefon na tri posto baterije, a punjač na poslu... - govori dodajući da su se potom zaredali gubici svijesti.
- Uspjela sam se nekako spustiti i sjesti na pločice u kuhinji. I tada je proradio instinkt za preživljavanjem, rekla sam sama sebi: 'A, ne. Nećeš! Sad ćeš ustat!' i krenula sam. Pokušavala sam s tim dlanovima nešto učiniti, pritiskala sam si noge... ni sama ne znam koliko je to dugo trajalo. Uspjela sam ustati i doći do spavaće sobe, uzela sam telefon. Prvo sam nazvala dva broja, nitko mi se nije javio. Bilo je rano jutro. Nazvala sam kolegicu, ništa me nije razumjela. Frfljala sam.. Pomislila sam, što ću sad... Nekako sam joj napisala da se ne osjećam dobro. Onda sam nazvala prijatelja liječnika koji mi je rekao da je na simpoziju. Rekla sam mu što mi se sve dogodilo i samo mi je rekao da je to moždani, da nemamo što više pričati i da čim prije pozovem hitnu - prisjeća se i dodaje:
- Ali, ne... nisam to htjela prihvatiti. Pomislila sam 'Ne, nije to moždani. Ne dolazi u obzir. Ustala sam, otvorila prozor, počela disati. Došla sam k sebi. Otišla pod tuš, otuširala se, sredila, sjela u auto i otišla na posao. Da... odvozila sam tih pet kilometara do posla. No, uvidjela sam da ne ide. Da ovo nije šala. I da sve može biti samo kobno za mene. Nazvala sam prijatelja da me odveze u bolnicu - kaže dodajući da su je u KBC-u Sestara Milosrdnica odmah hospitalizirali.
Dva tjedna trajala je obrada. Na rentgenu se ništa nije vidjelo. Tek je četvrti dan magnetska rezonanca pokazala da je bio moždani. I tada je krenula detaljna obrada. Svaki dan je išla na nekoliko pretraga. Dok je čekala rezultate, strahovala je što joj reći. Dva tjedna bila je bolnici. Otpuštena je kući uz strogo mirovanje dva mjeseca.
No, nemiran duh joj nije dao mira. Čim se osjetila imalo bolje, vratila se na posao. No 19. 12. joj je ponovno pozlilo. Tada joj je tlak bio izrazito visok te je odlučila stati. Uvesti promjene. Otvorila je bolovanje i odlučila odmoriti. Budući da je i prije moždanog živjela prilično uredan život, uvela je malo više reda u prehranu, često odlazi na Sljeme, na šetnje na Ponikve i u teretanu.
Neurologinja Šupe: Moždani udar ubije dva puta više žena nego rak dojke
- Stil života jedan je od čimbenika koji može utjecati na razvoj moždanog udara. To je danas, nažalost, epidemija modernog svijeta - govori neurologinja Svjetlana Šupe, jedna organizatorica javnozdravstvene akcije Dan crvenih haljina tijekom kojeg se želi podići svijest o moždanom udaru u žena.
- Moramo biti svjesni da moždani udar ubije dva puta više žena nego rak dojke. Isto tako, moramo biti svjesni činjenice da svakih šest sekundi u svijetu netko umre, a svake dvije sekunde netko dobije moždani udar - upozorava neurologinja, prim. dr. sc. Svjetlana Šupe Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb.
No, koliko god obeshrabrujuće zvučale ove statistike, moramo biti svjesni, dodaje, da je potrebno poraditi na razbijanju jednog od najvećih mitova, a to je onaj koji nalaže da je moždani udar neizlječiv. Naime, liječenjem rizičnih čimbenika može se izbjeći!
Čimbenici koji utječu na pojavu moždanog udara
- Moždani udar je izlječiv i on se može spriječiti. Poznat je čitav niz čimbenika koji može dovesti do razvoja moždanog udara. Tu prije svega treba istaknuti povećani krvni tlak, šećernu bolest, povećane masnoće u krvi, pušenje, povećanu tjelesnu masu, neaktivan stil života te svakako prekomjerno pijenje alkohola te konzumiranje opojnih droga - napominje liječnica te dodaje da se rizični čimbenici razlikuju kod muškaraca i žena.
Kritična životna razdoblja za žene
- Kod žena, zbog njihovog hormonalnog statusa i zbog utjecaja hormona u određenim periodima života kao što su trudnoća i period nakon porođaja, povećan je rizik od moždanog udara. Rizik povećavaju i uzimanje kontracepcijskih tableta te pušenje. Također, rizik raste i u menopauzi kada estrogenska zaštita kod žena slabi i prestaje, a na njega utječe i hormonalna nadomjesna terapija - govori neurologinja dodajući da se kod žena s dobi povećava rizik od poremećaja srčanog ritma, a jedan od najugrožavajućih oblika je fibrilacija atrija koja uvelike povećava rizik od moždanog udara.
No to su sve čimbenici na koje možemo utjecati, pa tako liječenjem istih možemo smanjiti rizik od razvoja moždanog udara na najmanju moguću mjeru, napominje.
Kako prepoznati moždani udar?
No, kada moždani udar nastupi, važno je pravovremeno reagirati. Vrijeme tu igra veliku ulogu jer se pritom smanjuju oštećenja moždanog tkiva i invaliditet.
- Simptome moždanog udara najlakše je proznati putem akronima GROM. Prvo slovo akronima odnosi se na govor pa čovjeka za kojega sumnjamo da ima moždani treba pitati da pokuša govoriti, izgovarati riječi. Tako svaki poremećaj u izgovaranju, smislenosti izgovorenoga može biti jedan od znakova alarma. Slovo r odnosi se na ruke - čovjeka možemo zatražiti da podigne obje ruke, no i utrnutost, slabost jedne ruke ili jedne strane tijela također je upozorenje. Slovo o, kao oduzetost strane tijela, odnosi se primjerice na to da čovjeku 'visi' jedna strana lica te je to također jedan od znakova koji upućuje na moždani udar. I na kraju, tu je slovo m, kao minute, jer minute su važne. Brza reakcija i intervencija uz ponovno uspostavljanje protoka moždano krvnim žilama čuva tkivo mozga i smanjuje rizik - pojašnjava i dodaje da je nakon prepoznavanja ovih znakova alarma važno čim prije pozvati hitnu pomoć pozivom na 112 ili 194 ili čovjeka odvesti na hitnu.
U povodu Dana crvenih haljina koji se obilježava prvog petka u veljači, kampanji #nosisecrveno priključili su se i mnogi hrvatski dizajneri. Za prigodu našeg snimanja Korina Škegro nosi kreaciju Lorete Gudelj, Kristina Vračarić haljinu iz Varteksa, a Katarina Sudarić kombinezon kreatorice Đurđice Vorkapić iz Hippy Gardena.