Više od milijun ljudi koji su 2015. stigli u Europu zatražilo je azil, a to je najviša godišnja brojka nakon Drugog svjetskog rata. Rat u Siriji prisilio je brojne obitelji da spas potraže u izbjeglištvu te je stoga to bila rekordna godina dolazaka bez dokumentacije. Njihova užasavajuća, a ponekad i tragična putovanja privukla su opsežnu medijsku pozornost, no neto imigracija u Europsku uniju redovnim kanalima 2020. također je obuhvatila oko milijun ljudi.
POGLEDAJTE VIDEO o izbjeglicama iz Ukrajine koji su došli u Hrvatsku:
Redovna, dokumentirana migracija svakodnevna je pojava u zemljama EU-a i uvelike prolazi nezapaženo. Da nema migranata, populacija EU-a kao cjeline smanjila bi se za pola milijuna u 2019.
Bez obzira na način kako se migracija događa, velike brojke koje su u igri skrivaju osobne priče. U sklopu europskog istraživačkog projekta koji se bavi stavovima migranata prema Europi bit će objavljen dugometražni film utemeljen na nedokumentiranim iskustvima migranata. Distopija će govoriti o migrantici iz Afrike u Španjolskoj i njezinom iskustvu siromaštva, beskućništva i izrabljivanja. Saznajte više o filmu Distopija.
Često nemamo dovoljno znanja ili razumijevanja o tome kako migranti percipiraju Europu i kako na njih gledaju Europljani. To može dovesti do nesporazuma, kao tijekom pandemije bolesti Covid-19 kad su se neki migranti plašili obratiti zdravstvenim tijelima radi cijepljenja. Ovaj novi film – koji bi trebao biti objavljen u studenome – pričat će priču iz perspektive migranata.
Percipirano ponašanje
Unatoč medijskoj pozornosti i žustrim političkim raspravama koje izazivaju migracije, donositelji politika često djeluju bez potpunog razumijevanja ponašanja samih migranata. „Htjeli smo shvatiti utjecaj koji priče o Europi i njezina percepcija imaju na migracije te zašto i kako ljudi sele“, kaže Diotima Bertel, društvena znanstvenica u istraživačkoj kompaniji SYNYO u Beču u Austriji i koordinatorica projekta PERCEPTIONS.
U sklopu projekta PERCEPTIONS provedeno je više od 100 osobnih intervjua s migrantima, izbjeglicama i tražiteljima azila o izvorima informacija kojima su se oni koristili te njihovim pogledima na Europu. Također su se istraživali masovni mediji i društvene mreže na koje se migranti oslanjaju.
„Migranti mogu imati bolju sliku o situaciji u Europi no što ona stvarno jest te ih može razočarati gruba stvarnost poput toga da nisu dobrodošli u društvu ili da imaju poteškoća u pronalaženju posla“, kaže Bertel. Također mogu prezentirati bolje stanje onima koji su ostali kod kuće kako ne bi zabrinjavali rođake, rekla je.
Bez obzira na to, migranti „prilično realistično poimaju putovanje u Europu, posebice opasnosti koje ih očekuju“, kaže Bertel. „Postoje pogrešna shvaćanja toga na strani Europe, iako se tu ne radi o organizacijama koje rade izravno s migrantima.“
U sklopu projekta otkriveno je da, kad ne postoje obiteljske veze ili dijaspora, većina migranata ne radi veliku razliku između mogućih odredišta u Europi. Ako postoji općenita tendencija, skloni su većim, poznatijim zemljama poput Ujedinjene Kraljevine i Njemačke.
Moguća odredišta
U sklopu projekta MIRROR kao blizanca projekta PERCEPTION također se istražuje percepcija migranata kako bi se bolje razumjelo kako migranti percipiraju Europu kao odredište.
Upotrebom slobodno dostupnih informacija uz obraćanje posebne pozornosti na utjecajne društvene i masovne medije u sklopu projekta razvijen je skup alata za informiranje donositelja politika, agencija nadležnih za graničnu kontrolu i ostalih, kako bi im se pomoglo da poboljšaju svoje politike.
Bazom podataka nastalom u sklopu projekta mogu se služiti humanitarne organizacije ili vladina tijela kako bi povezali uvjerenja i vrste ponašanja. Primjerice, u sklopu projekta MIRROR otkriveno je da migranti ponekad imaju tendenciju biti na oprezu pred zdravstvenim mjerama povezanim s pandemijom koje su na snazi u europskim zemljama, uključujući karantene.
Takva vrsta informacija dopunila bi postojeće prakse u graničnoj kontroli, kaže dr. Aitana Radu, istraživačica na projektu i stručnjakinja za informacijsku politiku i upravljanje na Sveučilištu u Malti.
U sklopu projekta izrađene su preporuke, primjerice o tome kako poboljšati komunikaciju s migrantima.
Predviđanje migracija
Treći projekt – ITFLOWS – usmjeren je na izradu točnih predviđanja i prognoza dolazaka migranata i tražitelja azila te razvoj izvedivih pristupa toj pojavi uz stvaranje boljeg razumijevanja.
„Postoji potreba da se upravljanje ljudima koji dolaze u Europsku uniju poboljša te da se, nakon što dođu, poboljša njihova integracija u različite države članice“, kaže profesorica Cristina Basi Casagran s Autonomnog sveučilišta u Barceloni u Španjolskoj te koordinatorica projekta ITFLOWS.
U sklopu projekta razvija se alat EUMigraTool (EMT) za predviđanje ili prognoziranje dolazaka migranata i tražitelja azila te naglašavanje bilo kakvih mogućih napetosti povezanih s migracijama. To uključuje analizu sadržaja s televizije, internetskih vijesti i društvenih mreža.
Iako su svi podaci koje upotrebljava iz javno dostupnih izvora, EMT ih prvi put objedinjuje u jedinstveni resurs za one koji rade s migrantima te za donositelje politika.
„Također smo intervjuirali više od 90 migranata, tražitelja azila i izbjeglica u Grčkoj, Italiji i Španjolskoj“, kaže dr. Colleen Boland s Autonomnog sveučilišta u Barceloni. Osim toga, projekt se koristi podacima s Google Trends kako bi se bolje shvatile namjere i stavovi migranata te s Twittera kako bi se shvatili osjećaji i stavovi prema migrantima.
Internetska stranica EMT „sadržavat će različite nadzorne ploče i sučelja za pregled različitih dijelova. Primjerice, moći ćete zasebno vidjeti iseljavanja uzrokovana konfliktima u ishodišnim zemljama poput Nigerije, Malija ili Venezuele“, kaže dr. Boland.
„Također možete vidjeti povijesne podatke o kretanjima, kao i naša predviđanja dolazaka tražitelja azila na temelju prijava u različitim državama članicama.“
Osim procjenjivanja kretanja ljudi, na toj će internetskoj stranici biti istaknute perspektive europskih građana. „Imat ćemo dio koji se bavi stavovima prema imigraciji u različitim državama članicama, kako bismo vidjeli stavove na temelju različitih varijabli poput dobi, radnog statusa i obrazovanja“, kaže dr. Boland. To bi moglo, kaže ona, ukazati na probleme poput zapreka integraciji.
Mijenjanje uzoraka migracija
Dr. Boland kaže da su joj razgovori s migrantima pomogli da ispriča priču o tome zašto su i kako doputovali u Europu, bez obzira jesu li došli sredozemnim morskim i kopnenim putevima, preko Kanarskog otočja iz Zapadne Afrike ili preko Atlantika iz Latinske Amerike.
Članovi projekta naglašavaju da ne postoji univerzalno objašnjenje migracija u Europu. „Na kraju krajeva, ljudi su izrazito individualni“, kaže dr. Katja Prinz, voditeljica istraživanja EU-a u HENSOLDT Analytics, odgovorna za komunikaciju s projektom MIRROR.
Jedna stvar je sigurna: pokretači i uzorci migracija će se i dalje mijenjati, kao što je slučaj s kretanjem Ukrajinaca prema zemljama EU-a nakon ruske invazije Ukrajine, pretežno u Poljsku, ali i na druge teritorije.
„To nije nepromjenjiva situacija, nego nešto što neprestano evoluira“, kaže Bertel.
Ako želite saznati više, slijedite poveznice u nastavku:
Projekt PERCEPTIONS
Projekt MIRROR
Projekt ITFLOWS
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.