Baranjac Daniel Asztalos (55) je apsolvent šumarskog fakulteta, ali se već godinama bavi keramikom. Ipak, s danas najtraženijim poslom lijepljenja pločica u kupaonici nema nikakve veze.
POGLEDAJTE VIDEO: Lončar Daniel izrađuje posuđe
On je lončar, izrađuje keramičko posuđe i ukrasne predmete od kojih su neki završili diljem svijeta. Bavljenje najstarijim zanatom na svijetu, koji u Baranji ima drugu tradiciju, okrunio je izložbenim salonom koji je otvorio u malenom baranjskom mjestu Suza, u 100 godina starom mlinu. Kako Baranja sve više postaje ozbiljna turistička destinacija za domaće i strane goste, tako je i njegov mlin postao nezaobilazno odredište u turističkoj ponudi Baranje. U njemu možete otkriti sve čari keramičarskog i lončarskog posla; Daniel će vam ispričati njegovu povijest, pokazati osnove izrade, a ako se zaljubite u taj egzotični i već pomalo izumrli zanat, kod Asztalosa možete upisati radionicu ili tečaj. Jer, jesti i piti iz unikatnog komada keramičkog posuđa izrađenog od diluvijalne gline izvađene iz baranjskog blata i mulja, nije isto kao piti iz nekog ‘bofla’, a i danas je postalo moderno imati unikatno i personalizirano eko posuđe, posebno ako ste ga sami izradili.
- Izrađujem keramiku koja je uporabnog ili dekorativnog karaktera, tradicionalno, rukom, na lončarskom kolu, od gline koju sam pripremim. Iako se držim tradicije, nastojim biti originalan, a 20 godina sam, učeći o poslu, razvio i svoj način izrade vatrostalnog posuđa, posebice lonca koji je tipičan za baranjski način kuhanja graha. Keramički lonac za kuhanje prati i specifičnost pripreme jer taj je lonac potrebno temperirati prije nego ga se stavi na vatru. Hrana u keramici puno je intenzivnijeg okusa. Tko god je probao taj baranjski grah došao je kod mene po lonac - kaže Daniel koji povremeno dobiva upite za izradu više desetaka lonaca no, za njihovu izradu treba više dana.
- Jedan dan ih pravim, potom se 5-6 dana suše, onda se peku i glaziraju, pa potom slijedi drugi krug pečenja - priča Daniel koji je za neke slavonske i baranjske restorane izradio cijeli set posuđa u kojima služe jela.
Daniel živi na relaciji između svoje velike radionice i obiteljske kuće u Belom Manastiru te galerije ‘Stari mlin’ u Suzi. Od 2006. godine ovaj majstor u njemu održava radionice i tečajeve.
Posljednjih godina lončarstvo je doživjelo procvat jer je sve više onih koji iz hobija žele naučiti rad na lončarskom kolu ali i izrađivati unikatne predmete od gline. Kada sjednete za lončarsko kolo postane izazov da izradite sami svoju šalicu ili zdjelu, potom da je i oslikate.
Turisti uglavnom dolaze organizirano, putem agencija. Imam puno turista iz Amerike jer oni su zaljubljenici u keramiku. Ali mi se javlja i dosta umirovljenika koji to žele raditi kao hobi, i ljudi koji su ostali bez posla pa u izradi keramike vide mogućnost zarade. Radionice mogu trajati jedan, ali i više dana. Kada savladate osnove, dalje je na vama da se razvijate i učite. Glina nije skupa, lončarsko kolo se da improvizirati, jedino je peć za pečenje gline skupa jer keramika se peče na 1000 stupnjeva i više, i ne možete to raditi u običnoj pećnici, kaže Daniel koji svim turistima i posjetiteljima da mogućnost da se okušaju u izradi nekog svog suvenira, potom ga ispeku i ponesu doma za uspomenu.
Daniel neprestano razvija nove oblike i eksperimentira s različitim vrstama gline. Kada je kupio stari mlin i proširivao ribnjak u dvorištu primijetio je da na dnu jezerca ima neobičnu crnu glinu.
- Činila se to kao glina tipična za baranjske močvare no, kada sam je uzeo u ruke i vidio da je posebna, masna, izradio sam od nje crne perle za nakit i otkrio da je pravo blago. Od te sam gline napravio čuda i tako više puta prekršio tatino pravilo – ‘sine, zemlja se ne prodaje’. Pokazala se odlična za nakit i glazure - kaže Daniel koji je čak i dravski kamen iskoristio za izradu unikatnog prstenja i ogrlica. Period izolacije zbog korona virusa, kada u Baranju nisu stizali turisti, iskoristio je za prezentaciju izrade keramike na svom YouTube kanalu gdje je objavio kratke video klipove – od pripreme gline do gotovog proizvoda iz peći.
- Lončarstvo i keramičarstvo mora biti povezano uz turizam jer dosta je nezahvalno prodavati ove unikate preko interneta i slati ih poštom, zbog lomljivosti. Znajući da neki kolege prodaju šalice i po par tisuća kuna, idealno bi bilo preseliti ovaj moj stari mlin negdje na more ili u Zagreb no, odabrao sam Baranju i borim se. Vjerujem da je sjajan kontinentalni turistički dragulj na čijoj promociji treba neprestano raditi - kaže Asztalos.