Uzorci ljudskog mozga prikupljeni na obdukcijama početkom 2024. sadržavali su više sitnih komadića plastike od uzoraka prikupljenih osam godina ranije, pokazala je studija objavljena na internetu u svibnju. Riječ je o preprint studiji koja još nije recenzirana i objavljena u stručnom časopisu, no podaci koje iznosi su vrlo zanimljivi, donosi CNN.
POGLEDAJTE VIDEO: Sve veći problem je zagađenje mora i oceana plastikom
- Koncentracije plastike koje smo vidjeli u moždanom tkivu normalnih pojedinaca, prosječne dobi između 45 i 50 godina, iznosile su su 4800 mikrograma po gramu, ili 0,5 posto ukupne težine mozga, kaže glavni autor studije Matthew Campen, profesor farmaceutskih znanosti na Sveučilištu New Mexico u Albuquerqueu. U usporedbi s uzorcima mozga s autopsije iz 2016., to je oko 50% veći udio plastike, rekao je Campen. To bi značilo da je naš mozak danas 99,5% mozak, a ostatak čini plastika.
To povećanje, međutim, pokazuje samo izloženost, ne pruža i informacije o oštećenju mozga uslijed takve promjene, kaže Phoebe Stapleton, izvanredna profesorica farmakologije i toksikologije na Sveučilištu Rutgers u Piscatawayu, New Jersey, koja nije bila uključena u studiju.
- Nije jasno jesu li te čestice u tekuće, ulaze li i izlaze iz mozga, ili se nakupljaju u neurološkim tkivima i potiču bolest, stoji u njenom odgovoru za medije. Ističe da su potrebna daljnja istraživanja kako bi se razumjelo kako te čestice mogu djelovati u interakciji sa stanicama i ima li ulazak plastike u mozak toksikološke posljedice.
Uzorci mozga sadržavali su 7 do 30 posto više sitnih komadića plastike nego uzorci iz bubrega i jetre leševa, ističe se u studiji.
- Studije su otkrile ovu plastiku u ljudskom srcu, velikim krvnim žilama, plućima, jetri, testisima, gastrointestinalnom traktu i placenti, rekao je pedijatar i profesor biologije dr. Philip Landrigan, direktor Programa za globalnu javnost, Zdravlje i opće dobro i Globalni opservatorij za planetarno zdravlje na Bostonskom fakultetu. Dodao je da je važno ne prestrašiti ljude, jer nitko još 2024. godine ne može živjeti u potpunosti bez plastike.
- Kažem ljudima: Slušajte, postoje neke plastike od kojih ne možete pobjeći. Nećete dobiti mobitel ili računalo koji ne sadrže plastiku. Ali pokušajte smanjiti svoju izloženost plastici koju možete izbjegavati, poput plastičnih vrećica i boca – ističe.
Za potrebe studije istraživači su pregledali tkiva mozga, bubrega i jetre 92 osobe koje su prošle forenzičku obdukciju kako bi se potvrdio uzrok smrti 2016. i 2024. godine. Uzorci moždanog tkiva prikupljeni su iz frontalnog korteksa, područja mozga povezanog s razmišljanjem i sjećanjima, a na koju najviše utječe frontotemporalna demencija (FTD) i kasniji stadij Alzheimerove bolesti.
Najveći je problem sitna nanoplastika
- Na temelju naših opažanja, mislimo da mozak uvlači najmanje nanostrukture, poput 100 do 200 nanometara u duljinu, dok neke od većih čestica koje su mikrometar do pet mikrometara idu u jetru i bubrege, rekao je Campen. Studija pokazuje da je nanoplastika povezana sa srčanim udarom, moždanim udarom i ranom smrću. Nanoplastika je ona koja može imati najviše posljedica na ljudsko zdravlje, kažu stručnjaci, jer se jako sitni komadići plastike mogu smjestiti unutar pojedinačnih stanica.
- Nanoplastika nekako prolazi kroz tijelo i dolazi do mozga, prelazeći krvno-moždanu barijeru. Plastika voli masnoće, ili lipide, pa jedna teorija kaže da se probija s masnoćama koje jedemo, koje se zatim isporučuju u organe koji vole lipide, a mozak je na vrhu te ljestvice, pojašnjava Campen. Naime, ljudski mozak sastoji se od oko 60 posto masnoće , daleko više od bilo kojeg drugog organa. Esencijalne masne kiseline, poput omega 3, ključne su za snagu i učinkovitost moždanih stanica. Budući da ljudsko tijelo ne može samo proizvesti esencijalne masne kiseline, one moraju doći iz hrane ili dodataka prehrani.
Prehrana je glavni način izlaganja čovjeka mikro i nanoplastici, upozorava Landrigan, koji je glavni autor izvješća Komisije Minderoo – Monako za plastiku i ljudsko zdravlje, globalnog konzorcija znanstvenika, zdravstvenih radnika i politike analitičari zaduženi za praćenje plastike od stvaranja do konačnog proizvoda, iz ožujka 2023. godine. U tom izvješću, konzorcij je utvrdio da je plastika povezana sa štetnim djelovanjem na ljudsko zdravlje u svakoj pojedinoj fazi životnog ciklusa plastike.
- Neka mikroplastika također se prenosi zrakom. Primjerice, kad se ljudi voze autocestom i njihove gume habaju po površini autoceste, određena količina mikroplastičnih čestica izbacuje se u zrak. Ako živite blizu obale, neke čestice mikroplastike koje se nalaze u oceanu izbacuju se u zrak djelovanjem valova. Dakle, gutanje je vjerojatno dominantan put ulaska u organizam, ali udisanje je također važan put, rekao je Landrigan.
Polietilen, koji se koristi u plastičnim vrećicama, filmovima i bocama i nije biorazgradiv, bio je prevladavajuća vrsta plastike pronađena u uzorcima tkiva. Pronađen je u većim količinama u mozgu nego u jetri ili bubrezima, navodi se u pretisku. Prema studiji Campena i njegovog tima iz kolovoza 2024., polietilen je također bio dominantna vrsta polimera pronađena u ljudskim i psećim testisima.
Proizvodnja različitih oblika polietilena, kao što je plastika od polietilen tereftalata (PET), najviše pridonosi ispuštanju otapala 1,4-dioksana u okoliš, pokazuju podaci koje je prikupila Defend our Health, skupina za zaštitu okoliša.
Što možemo učiniti za sebe?
Nacionalni program toksičnosti iz SAD-a i Međunarodna agencija za istraživanje raka smatraju da je 1,4-dioksan moguće kancerogen za ljude. Godine 2023. EPA je objavila nacrt izvješća u kojem se kaže da otapalo predstavlja "nerazuman rizik od oštećenja zdravlja" za stanovnike zajednice čija je pitka voda onečišćena ispuštanjem iz tvornica PET plastike.
- Najveće pitanje je, 'što nam rade ove čestice?' Iskreno, još puno toga ne znamo. Ono što znamo sa stvarnom sigurnošću jest da su te čestice mikroplastike poput trojanskih konja: sa sobom nose sve tisuće kemikalija koje se nalaze u plastici, a neke su vrlo loši 'glumci', kaže Landrigan.
Invazijom na pojedinačne stanice i tkiva u glavnim organima, nanoplastika potencijalno može prekinuti stanične procese i taložiti kemikalije koje ometaju endokrini sustav kao što su bisfenoli, ftalati, usporivači plamena, teški metali i per- i polifluorirane tvari ili PFAS. Endokrini disruptori ometaju ljudski reproduktivni sustav, što dovodi do genitalnih i reproduktivnih malformacija, kao i ženske neplodnosti i smanjenja broja spermija, kažu u Endocrine Society.
- Imamo prilično dobre pokazatelje da mikroplastika i nanoplastika uzrokuju štetu, iako smo daleko od spoznaje punog opsega te štete. Rekao bih da ovdje imamo dovoljno informacija da moramo početi poduzimati zaštitne mjere, kaže Landrigan.
Postoji mnogo koraka koje pojedinci mogu poduzeti kako bi smanjili svoju izloženost plastici i svoj plastični otisak, kažu stručnjaci.
- Teško je izbjeći hranu zamotanu u plastičnu foliju, ali svakako izvadite hranu iz plastične ambalaže prije nego što je skuhate ili stavite u mikrovalnu pećnicu. Kada zagrijavate plastiku, to ubrzava kretanje mikroplastike iz omota u hranu. Uložite u platnenu torbu s patentnim zatvaračem i tražite od kemijske čistionice da vam vrati odjeću u njoj umjesto u onim tankim plastičnim vrećama. Ponesite putnu šalicu u lokalnu kavanu za van i pribor za jelo u ured kako biste smanjili potrošnju plastičnih čaša i posuđa. Također, nemojte koristiti plastične vrećice kada idete u kupovinu. Koristite platnenu vrećicu ili papirnatu vrećicu za recikliranje. Pokušajte izbjegavati plastične boce s vodom, ako je to moguće, rekao je Landrigan.
Studija iz ožujka 2024. otkrila je da 1 litra flaširane vode, ekvivalent dvjema flaširanim vodama standardne veličine koje potrošači obično kupuju, sadrži u prosjeku 240.000 plastičnih čestica od sedam vrsta plastike. Od toga je oko 90 posto bila nanoplastika.
- Koristite metalnu ili staklenu šalicu umjesto plastične. Čuvajte hranu u staklenim posudama umjesto u plastičnim”, dodao je Landrigan.