Česti stanari današnjih kuhinja, cimet, papar i đumbir, od davnih vremena pa sve do kraja renesanse bili su dostupni tek bogatašima, ističe Jack Turner, autor knjige “Spice: The History of Temptation”.
Ti su začini nekad bili toliko skupi i cijenjeni da ih se zaključavalo kako bi bili sigurni, a postojali su i zakoni koji su propisivali kome je uopće dopušteno upotrebljavati ih i pod kojim uvjetima i okolnostima.
Autor koji se školovao na prestižnom Sveučilištu Oxford gaji veliku ljubav prema drevnim jezicima i literaturi što mu je dodatno pomoglo u shvaćanju povijesti začina, ali i o povijesti danas često korištenih riječi.
- Riječ prehlada (engleski cold) dolazi od srednjovjekovnog medicinskog koncepta koji je razvio Hipokrat koji je težio holističkoj ravnoteži između fizičkih stanja vrućine (hot), hladnoće (cold), suhog (dry) i mokrog (wet). Smatrao je da je zdravlje prirodno stanje organizma, a bolest znači da je priroda ‘skrenula s puta’ i dovela do neravnoteže četiri tjelesna soka od kojih je organizam sastavljen - sluz, žuta žuč, crna žuč i krv. Bolest je poremećaj, neravnoteža u mješavini tih sokova - pojašnjava Turner.
Ono što je Turner otkrio proučavajući razdoblje prije rođenja Krista pa do ranih dana europskog kolonijalizma jest da su začini igrali puno veću ulogu u životima ljudi nego što se misli.
- Bili su važni za fizičko zdravlje, ali i psihičko i spiritualno zadovoljstvo te ispunjenje. Koristili su se kao lijek i afrodizijak. Sačuvan je recept iz srednjeg vijeka u Engleskoj prema kojem je žena trebala popiti ili namazati trbuh mješavinom četiri žumanjka i 85 grama mljevenih klinčića kako bi zatrudnjela - navodi Turner te nastavlja kako su začini bili među prvim prirodnim resursima koje su zapadnjački monarsi potraživali čak prije srebra i zlata.
Preprodavatelji na kopnu stalno su dizali cijene što je izravno bilo povezano s prodajom i putovanjem začina, a Kolumbova nemogućnost da donese crni papar i cimet bio je razlog što su njegova otkrića i avanture u početku bili proglašeni potpunim razočaranjem.
- Kontrola nad razmjenom i prodajom začina kroz povijest poklapa se s dominacijom europske kolonizacije. U renesansi, talijanski gradovi države Venecija i Verona, zbog svojeg položaja, igrali su veliku ulogu u širenju začina preko ostatka kontinenta. Začini su u luke pristizali iz misterioznih istočnih krajeva, a njihova cijena znala je biti i do dvije tisuće puta veća prije nego što su ušli na europsko tržište. Nakon Italije na redu za dominaciju došli su Portugal, Španjolska, pa Engleska i Nizozemska, koja je godinama zadržala dominaciju nad klinčićem i muškatnim oraščićem - prepričava Turner povijesni put začina.
VIDI OVO: 10 koraka za savršenu masturbaciju.