Pri završetku natjecanja bila sam prva i vodila oko 20.000 glasova ispred natjecateljice iz Kazahstana, rekla nam je Kristina Ivanuš (21) koja se borila u finalu za prestižnu nagradu SOS Dječjeg sela.
Prema njihovoj službenoj stranici, rezultati će biti objavljeni početkom sljedećeg tjedna.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ako stvarno dobijem nagradu, vrištat ću od sreće - govori.
Dodaje kako joj je velika čast predstavljati Hrvatsku i SOS Dječje selo Hrvatska na ovakav način.
- Presretna sam što sam ušla u uži odabir od osmero mladih iz SOS Dječjeg sela u svijetu - ističe Kristina kojoj je najveća podrška u životu sestra Anamarija (25), s kojom je došla u SOS Dječje selo Lekenik kad je imala četiri godine.
- Ona je i najponosnija. Osim nje, tu je i dečko Luka. Bez njih bi mi sve bilo puno teže - kaže.
Zahvalila se SOS Dječjem selu Lekenik što su napravili ovako veliki posao na njezinom putu u odrastanju.
- Zahvalila bih se i svim ljudima koji su glasali za mene i koji su mi pomagali ovih mjesec dana u dijeljenju moje priče. Nisam ni u snu mislila da će se cijela Hrvatska dignuti na noge. Srce mi je kao kuća, hvala svima još jednom od srca što ste glasali - govori ova hrabra djevojka.
Dodjela nagrade će biti u Austriji u Innsbrucku.
- Vrijeme još točno ne znam, saznat ću sljedeći tjedan kad dođu konačni rezultati - priča.
Nagrada se svake druge godine uručuje po jednoj djevojci i mladiću za doprinos očuvanju prirode, a Kristina je ekološki angažirana na čišćenju prirode i mora od otpada. Na natječaj za prestižnu Hermann Gmeiner nagradu prijavili su je odgajatelji iz SOS Dječjeg sela Lekenik.
- Razlog zašto su me prijavili za nagradu je taj što sam preboljela bolest i uspjela postići mnogo toga u životu. Htjeli su pokazati da i mi, djeca iz SOS sela to možemo - istaknula je.
Cijelo djetinjstvo borila se s teškom neurološkom bolesti. Riječ je o bolesti perifernih živaca, a simptomi su bili njeni česti padovi, trnci u nogama i brzo gubljenje snage u nogama. No ti problemi nikad joj nisu predstavljali problem jer je u bolnici i voljela biti, okružena sestrama koje su se uvijek požrtvovno brinule o njoj.
Tu joj je pomogla, tvrdi, i njezina velika ljubav, ronjenje.
- Bolest je krenula s mojih šest godina. Nisam mogla hodati. Doktori su mi preporučili da što više plivam u moru i izvodim vježbe, stoga mislim da mi je ronjenje olakšalo put ka ozdravljenju - otkrila je Kristina, koju prijatelji zovu Kika. S 18 godina rekli su joj da više nema dijagnozu i da je sada dobro.
Roniti je počela prije četiri godine. Prvi zaron, kaže, nikad neće zaboraviti jer joj je bilo izuzetno neobično disati pod vodom, a do sada je zaranjala već nebrojeno puta, a onaj najdublji bio je na Visu na dubini od 40 metara. Uživanje u podmorju je spojila s eko-akcijama kojima prikuplja otpad iz mora.
- Klub u koji sam učlanjena RK 'Roniti se mora' organizirao je akciju 'Think green' čišćenje podmorja od smeća na Pelješcu. Očistili smo oko pet tona smeća i stvarno je predivan osjećaj pomoći prirodi na ovakav način - kaže Kristina koja se bavi i podvodnom fotografijom i modelingom u vodi.
Sudjelovanjem na državnom prvenstvu ove godine Kristina čak ima prilike postati i reprezentativka Hrvatske u podvodnoj fotografiji te sudjelovati na predstojećem svjetskom prvenstvu.
Iako joj je želja bila postati kuharica, doktori su joj zabranili sva strukovna zanimanja zbog prevelikog opterećenja nogu pa je upisala ekonomsku školu u Velikoj Gorici. Danas studira marketing i komunikacije na Poslovnoj školi u Zagrebu i živi u studentskom domu Stjepan Radić na Savi.
- Dok traje akademska godina radim i u administrativnom odjelu revizorske kuće, te tako sama financiram svoje obrazovanje, uz naravno državnu stipendiju. Preko ljeta radim u jednom plasteniku s cvijećem u Sv. Filipu i Jakovu - rekla je.