Keltska kraljica Budika, koja je hrabro vodila bitku protiv Rimljana u 1. stoljeću nakon što su joj silovali kćeri, inspirirala je autoricu Antoniju Fraser da napiše knjigu “Warrior queens”.
Kraljica Budika, koju u knjizi autorica oslovljava nadimkom, kratkim Bo, bila je žena koju se moralo primijetiti. Bila je visoka crvenokosa žena snažnoga glasa. Vladala je plemenom Icena uz supruga kralja Prasutaga. Kralj je bio rimski saveznik, koji je oporukom svoje kraljevstvo odlučio ostaviti svojim dvjema kćerima i rimskom caru Neronu.
- Kad je Prasutag preminuo, Rimljani su uzeli svu njegovu zemlju, Iceni su izgubili status saveznika i pravo nasljeđivanja posjeda te su kraljevi rođaci bili tretirani kao robovi - rekla je Fraser te nastavila kako se njegova hrabra supruga, kraljica Budika, pobunila protiv Rimljana zbog nepravde koju su im nanijeli.
- Kraljica je prigovorila Rimljanima, zbog čega su je izbičevali i silovali joj kćeri pred očima. Budika i njezina vojska krenuli su u osvetnički pohod, osvojili rimske gradove i pobili više od 80 tisuća Rimljana. Budika je preživjela borbu, ali je odlučila popiti otrov radije nego da je Rimljani uhvate živu. Postala je sinonim za hrabrost u Britaniji, u kojoj je čak dobila i brončani kip na nasipu Temze, gdje se nekad nalazio glavni grad Rimskog Carstva u Britaniji - kaže Fraser.
Autorica se dotaknula mnogih nepoznatih vladarica koje zaslužuju titulu žena ratnica te su na poseban način obilježile povijest. Jedna od njih je, uz Budiku, indijska kraljica Rani od Jhansija. Rođena u 19. stoljeću, kraljica je u startu bila u prednosti nad većinom žena jer je bila vrhunska jahačica te vrlo spretna s mačem i puškom. Udali su je kad je imala samo 14 godina i to za kralja koji je bio 25 godina stariji od nje.
- Iako je u to vrijeme običaj bio da javnost ne smije vidjeti kraljicu i iako je ona sama to poštovala, nije prestajala trenirati mačevanje i jahanje te je na dvoru organizirala svoju malu žensku vojsku. Budući da joj je prvorođeni sin umro ubrzo nakon rođenja, kralj i kraljica su odlučili posvojiti muško dijete.
Kralj je, unatoč novom sinu, ubrzo umro od tuge zbog svojeg biološkog djeteta, a ubrzo potom izbila je revolucija. Hrabra kraljica zavezala je dijete na leđa i pobjegla britanskoj vojsci. Predala je dijete generalu u kojega je imala povjerenja i izdahnula, a njezino je tijelo spaljeno kako nitko nikad ne bi ušao u trag njezinu sinu - zaključila je povjesničarka Antonia Fraser.