Prva domaća televizijska kuharska zvijezda neosporno je Stevo Karapandža (71).
I danas omiljen gdje god ga sretnu gledatelji “Malih tajni velikih majstora kuhinje”, emisije koja je od 1974. od 1991. godine unosila radost kuhanja u domove, kao i Stevine šarm i karizmu. Prije četiri godine se umirovio pa sa suprugom Renatom doselio u Hrvatsku iz Švicarske, u kojoj su više od dva desetljeća vodili restorane. Danas živi u Lovranu, uživa u šetnjama i miru između treninga i radionica koje vodi za mlađe kuhare, smišlja jelovnike i savjetuje hotelske lance te sudi na kulinarskim natjecanjima diljem svijeta na koja ne putuje bez svoje Renate. Odmor uz televiziju i izležavanje Karapandži nije opcija pa se odnedavno prihvatio i mjesta savjetnika za ugostiteljstvo, koje mu je ponuđeno iz Londona pri Europskoj banci za obnovu i razvoj, a u međuvremenu strpljivo čeka unuke kćeri Lane i sina Mislava, koji su ostali živjeti u Švicarskoj.
Samo lani sam sudio na kuharskim natjecanjima u Ukrajini, Turskoj, Italiji, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, kao i, naravno, na svim natjecanjima u Hrvatskoj u organizaciji Šefova mediteranskih i europskih regija.
Ovih dana imao sam i beogradsku promociju kuharskog serijala od 25 epizoda koji sam snimio s Nenadom Gladićem “Lepim Brkom” za Kitchen TV, a uskoro idemo na natjecanje u Tiranu. To su sve prekrasna druženja s kolegama kuharima jer, iako više supruga i ja ne vodimo restoran u Švicarskoj, živimo i dalje život vezan uz gastronomiju. Dakako, putujemo na svoj trošak, a organizator nam osigurava smještaj. Ljudi i u mirovini moraju raditi jer to nadahnjuje život. Ne mogu provoditi sve vrijeme ispred televizora, želim biti aktivan, pa i fizički. Stoga jedva čekam toplo vrijeme da se uputim u vikendicu koju imamo kraj Karlovca, da krčim i kosim oko kuće te se dobro izmorim, ispričao je Karapandža za 24sata.
Nije bila bitna samo ta žlica Vegete...
Serijal “Male tajne velikih majstora kuhinje” bila je jedna od najgledanijih emisija bivše države u produkciji Zagrebačke televizije i pod pokroviteljstvom Podravke. Stevo je istodobno radio kao šef kuhinje zagrebačkog Intercontinentala i snimao nakon radnog dana.
- Za razliku od onog vremena, danas gotovo da nema nacionalne, a gotovo ni lokalne televizije bez kuharske emisije. Kad sam ja počeo, nije se Jamie Oliver ni rodio. U ‘Malim tajnama...’ nije bila bitna samo ta žlica Vegete, nego da se i pokaže recept, da ga domaćice nauče, kao i kako servirati lijep stol za određene prigode. Snimali bismo po dvije emisije dnevno, nakon što bih završio posao u hotelu. Tako sam navečer imao vremena i mogao otići sa suprugom u kino. Bilo je nevjerojatno iskustvo raditi s takvom ekipom, voditeljima poput Ive Serdara i Olivera Mlakara.
Nikad se ne predaje
U redateljskoj stolici isprva je bio genijalni Angel Miladinov, a nakon njegove pogibije zamijenio ga je vrsni Saša Zalepugin. Kasnije sam snimio još emisiju za 50 godina Vegete i mislim da sam time dovoljno dugo bio na televiziji - ispričao je Karapandža.
Potječe iz gostioničarske obitelj iz Gornje Trebinje pokraj Karlovca, završio je Ugostiteljsku školu u Opatiji, a i tamošnji fakultet diplomiravši na temu makrobiotike Istre.
Do 20. godine već je prošao nekoliko hotela, a onda se zaposlio u zagrebačkoj Esplanadi, odakle je 1975. prešao na mjesto šefa kuhinje novog hotela Intercontinental. Kako bi stekao praksu, često je putovao i radio s vrhunskim kuharima Budimpešte, Pariza i Londona. Krajem 80-ih bio je generalni direktor hotela Holiday Inn, odakle je otišao pod pritiskom kolega koji ga nisu smatrali politički podobnim. No nije se predao, s malo ušteđevine te puno vještine i truda uzdigao se u Švicarskoj.
- Proputovao sam sa svojom strukom cijeli svijet. Imao sam sreću raditi sa svojim svjetskim kuharskim uzorima u pariškom hotelu Intercontinental. Tamo sam bio četiri mjeseca kuhar umaka, a poslije sam godinu dana radio i u londonskom Savoyu. To je meni bilo kao da je mali Rom dobio mogućnost da pjeva u milanskoj Scali. Morate imate veliku strast za ovaj poziv. Ovo je stresno, ali i atraktivno zanimanje. Ako želite biti uspješni, trebate biti deset sati na nogama i ne smijete nikad stati s idejama - poručio je Karapandža.
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća na poziv Renea Stammbacha iz Međunarodne teniske federacije, Karapandže su počeli raditi u njegovu restoranu u švicarskom mjestu Ennetbadenu. Kao vrijedni i marljivi vrlo su brzo dobili državljanstvo, a restoran je procvao. Od 1998. do 2015. bračni par Karapandža vodio je restoran Sonne, koji je devet godina bio u prestižnome Michelinovu vodiču.
- U Švicarskoj sam radio dvije godine dulje nego što sam trebao jer sam želio zatvoriti kredite za kuću u Lovranu. Našao sam nasljednika, našeg dečka iz Požege, koji je preuzeo moj posao nakon odlaska. Restoran je bio tri godine prije nego što smo ga preuzeli zatvoren, a ubrzo smo ga doveli na dobar glas, pa je čak i vrijednost zgrade u kojem se nalazio skočila s 1,5 na 4 milijuna švicarskih franaka - ponosan je Karapandža.
Izluđuju ga vozači
Vitalan i uvijek dobre volje, strpljivo će sa svima popričati na natjecanjima koji mu priđu, a takvih je mnogo. Jedino što Karapandžu zna izbaciti iz takta su vozači koji luduju po cesti.
- Po švicarski se držim pravila, uvijek ću stati i propustiti pješaka, ali me živciraju vozači koji vas natjeruju po cesti, a posebice oni što sijeku zavoje i ulaze u vašu iz suprotnog smjera – otkrio nam je slavni kuhar.