U Hrvatskoj je trenutačno registrirano oko 95.000 aktivnih darivatelja krvi. Krv mogu darivati svi zdravi ljudi u dobi od 18 do 65 godina, tvrdi doc. dr. sc. prim. Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3 u Zagrebu.
Liječnica kaže da je u Hrvatskoj najzastupljenija krvna grupa A, zatim slijede 0 i B, a najrjeđa je AB. Kad gledamo raspodjelu u RhD sustavu, 85 posto je nositelja RhD pozitivne krvne grupe, a 15 posto je RhD negativne. Transfuzijsko liječenje najučinkovitije je kad pacijent dobiva krvni pripravak svoje, identične krvne grupe, ističe dr. Jukić. Dodaje da je u 2017. godini u Hrvatskoj prikupljeno 194.702 doze krvi.
Kao što i sam naziv 'darivatelj krvi' kaže, prvi uvjet je dobra volja, a zatim dobro zdravlje i punoljetnost.
- Uz to, čovjek mora imati barem 55 kilograma. Prije darivanja smije se jesti, no preporučuje se izbjegavati masnu hranu i alkohol. Potencijalni darivatelj s osobnom iskaznicom prijavljuje se na upis u transfuzijsku službu koja prikuplja krv ili na terensku akciju u organizaciji Crvenoga križa, o čemu uvijek postoje lokalne obavijesti - kaže dr. Jukić.
- Prije davanja krvi darivatelj se mora upisati, zatim mu se određuju hemoglobini. To je orijentacijski pregled kojim se potvrđuje da davatelj krvi nije slabokrvan ili granično slabokrvan jer bi uzimanje krvi moglo ugroziti njegovo zdravlje. Nakon toga mora ispuniti upitnik, obaviti pregled kod liječnika i izmjeriti krvni tlak. Tek onda se obavlja venepunkcija, odnosno uzimanje krvi. Taj cjelokupni proces od upisa do kraja darivanja ne traje dulje od pola sata, a sama venepunkcija traje od 6 do 10 minuta - objašnjava dr. Jukić.
Najplemenitiji čin
Ističe da su darivatelji krvi naši najbolji sugrađani, svi s istim nazivnikom – dobri ljudi - jer je darivanje krvi najplemenitiji ljudski čin.
- Najveća korist koju čovjek doživi darivanjem krvi jest osjećaj maksimalne nesebičnosti i samopoštovanja - naglašava dr. Jukić i dodaje da žene mogu donirati krv tri puta godišnje (svaka četiri mjeseca), a muškarci četiri puta godišnje (svaka tri mjeseca).
- Takve granice odnose se na darivanje u kojem se uzima 450 mililitara. Darivanje trombocita na staničnom separatoru je moguće češće, čak do 12 puta godišnje, jer se trombociti u zdravom organizmu oporavljaju puno brže. Ovaj način darivanja je zahtjevniji jer se mora provoditi unutar transfuzijskih ustanova, u dogovoreno vrijeme. Postupak traje dulje (oko 1 sat) i davatelji se pozivaju sukladno potrebama bolesnika za određenim krvnim grupama - ističe dr. Jukić.
Krv se 'razdvaja'
Napominje i da se darivanjem jedne doze pune krvi teoretski mogu liječiti tri bolesnika jer se krv centrifugiranjem i zadanim postupcima razdvaja na tri osnovna krvna pripravka: koncentraciju eritrocita, trombocita i plazmu. Pacijentu se transfuzijom nadoknađuje pripravak koji mu treba, odnosno kojeg nema dovoljno u svojoj cirkulaciji, objašnjava liječnica.
Nakon davanja krvi se ne naprežite, no ‘normalne’ aktivnosti su dopuštene
Nema nikakvih medicinskih indikacija za jelo nakon darivanja krvi, ali preporučljivo je popiti neki napitak i zadržati se još neko vrijeme u restoranu jer su tako ljudi i dalje pod nadzorom. Poslije darivanja se ne preporučuje raditi teške, tjelesno naporne poslove, roniti, ali ‘normalne’ aktivnosti nisu zabranjene, ističe doc. dr. sc. prim. Irena Jukić.
Nikad se ne zna kad bi vam krv mogla trebati...
Potrebe za transfuzijskim liječenjem uvjetuju dijagnoze koje pacijent ima, pa ne možemo govoriti o tome koliko često netko treba krvni pripravak. Čovjek može doživjeti duboku starost, a da mu nikad ne zatreba transfuzijsko liječenje, no ima i ljudi kojima često treba takvo liječenje, objašnjava dr. Jukić.
Darivanje ‘lijeka’ vraća radost i vjeru u dobrotu
U Hrvatskoj žive dobri ljudi i njih od 600 do 700 svakodnevno daruju krv tijekom cijele godine, ističe dr. Jukić. Naglašava da je to jedina istinska jednakost jer svi, bez obzira na to tko smo, što smo, kako smo odjeveni i kako izgledamo, darujemo jednako vrijedan, nezamjenjivi lijek koji nekome spašava život, pomaže u izlječenju i vraća vjeru u dobrotu drugog, nepoznatog čovjeka.
- Darujem, a ne znam kome, primatelj mi neće reći hvala jer ne zna od koga je dobio. Upravo je to maksimalna osobna radost pojedinca - istaknula je liječnica.