Kriči, kriči tiček na suhem grmeku, pjevali su devetogodišnji đaci na hrvatskom danu upriličenom 9. ožujka u internacionalnoj školi u Nairobiju. Obučeni u hrvatske nošnje, okupljene nastavnike i roditelje oduševili su i tradicionalnim hrvatskim drmešom koji ih je naučila i izvježbala Zagrepčanka kenijskih korijena Kahithe Kiiru (38). Njezina kći Kora, obučena u šestinsku narodnu nošnju isticala se među svojim vršnjacima, ponosno je noseći.
POGLEDAJTE VIDEO: Djeca uživaju u koracima hrvatskog folklora
Kahithe Kiiru (38) rođena je Zagrepčanka kenijskih korijena. Otac Lawrence Kiiru iz Nairobija je za vrijeme Jugoslavije došao u Zagreb. Iako je dobio stipendiju za ekonomiju, zaljubio se u kazalište, završio Akademiju dramskih umjetnosti. Zaljubio se i u Sanju Rocco s kojom je dobio kći Kahithe.
- Odrastala sam okružena umjetnošću. Mama je iz obitelji Rocco, teta i sestrična su mi Nada i Barbara. Tako sam se od najranije dobi posvetila plesu, išla na balet na Ilirski trg, plesala u Zagrebačkom plesnom ansamblu, a nakon što sam završila Filozofski fakultet, pružila mi se prilika studirati antropologiju plesa u Parizu, gdje sam i doktorirala. No već od magisterija sam odrađivala terensku nastavu u Keniji i tamo s kćeri živim već 8 godina - ispričala nam je Kahithe koja je umjetnička direktorica i koreografkinja u organizaciji Bomas of Kenija, kulturnim centrom pod kenijskim Ministarstvom kulture.
- I moja kći pleše, vjerojatno joj je to u krvi. Kako u Nairobiju pohađa internacionalnu školu u kojoj su djeca sa svih krajeva svijeta, svake godine svaki razred izabere svoju temu.
Njezina učiteljica predložila je da ove godine tema bude Hrvatska. Nisam znala kako ću naći nošnje, nemamo čak ni ambasadu u Keniji. Štoviše, u Africi su samo dvije ambasade - jedna u Južnoafričkoj republici, a druga u Egiptu. I tu je krenula nevjerojatna operacija u koju je, osim njezine obitelji u Zagrebu, bila uključena i prijateljica iz Ljubljane.
- Sve je trebalo biti gotovo do 9. ožujka, a ja nisam imala ništa. Lako za koreografiju, ali gdje da u Keniji nabavim hrvatsku nošnju? Tu je uskočila moja mama koja je uspjela kupiti šestinsku nošnju za moju kćer, a za drugu djecu kupila je samo mnoštvo vrpci i detalja.
No taj paket nije mogla poslati u Keniju. Srećom, prijateljica iz Ljubljane baš je u veljači dolazila na godišnji u Keniju, te joj je moja mama iz Zagreba nošnju vozila u Ljubljanu da sve stigne na vrijeme - prisjetila se Kahithe koja je angažirala krojačicu da po nošnji koja je stigla iz Zagreba sašije nošnje i za ostalu djecu koja će plesati drmeš.
Kahithe se i tu susrela s problemom, jer, premda je čitav život u plesu, nikada nije plesala tradicionalne hrvatske plesove. Pogotovo ne drmeš. Dane i dane provodila je pretražujući i pregledavajući plesove raznih hrvatskih KUD-ova i ansambla Lado i potom smišljala što lakšu koreografiju.
- Klinci su bili super. To im je bilo jako zanimljivo. Htjela sam ih naučiti cijelu pjesmu "Kriči,kriči tiček", ali to im je bilo preteško i komplicirano, pa su naučili samo refren. Bile su to intenzivne probe, tri puta tjedno trčala sam s pauze za ručak u školu kako bismo vježbali i uvježbali. I ispalo je fantastično - kaže zadovoljno Kahithe. Osim plesa, svaki je razred dobio svoj šator štand na kojem je mogao izložiti predmete koji prikazuju kulturu zemlje. Hrvatski štand doista se isticao.
- Moja mama poslala mi je brošure na engleskom o Dalmaciji i Zagrebu, ja sam u kući našla pašku čipku i starinski dubrovački nakit te jastučnicu koja ima tradicionalni crveni,hrvatski vez. Sve smo to donijeli i postavili na štand. I što je najbolje, našla sam restoran Region, za koji nisam ni znala da postoji u Nairobiju i koji prodaje ćevapčiće, krumpirušu, pljeskavice, restani krumpir, šopsku salatu... Svatko od roditelja dao je nešto novca te smo imali i degustaciju hrane hrvatskog podneblja. Ne moram vam ni govoriti kako je moja kći bila sretna i ponosna, a ostali učenici i roditelji oduševljeni kako je sve to ispalo - zaključila je Kahithe.