Usprkos tome što je u Hrvatskoj prije gotovo 20 godina uvedena zabrana fizičkog kažnjavanja djece, dio roditelja i dalje koristi metode tjelesnog kažnjavanja te u njima ne vidi ništa sporno.
Pokazalo je to istraživanje o stavovima o tjelesnom kažnjavanju djece koje je Hrabri telefon predstavio povodom Međunarodnog dana odgoja bez batina koji se u cijelom svijetu obilježava 30. travnja.
Šamar je OK?!
Istraživanje je provedeno na uzorku od 500 sudionika s područja cijele Hrvatske, a čak 41 posto nije znao da postoji zabrana.
Svaki drugi ispitanik smatra da se tjelesno kažnjavanje generalno ne bi trebalo koristiti, no opravdavaju ga u nekim situacijama, dok tek 39 posto prepoznaje štetnost takvih odgojnih metoda i smatra da se nikad ne bi trebale koristiti. Tek 18 posto roditelja u potpunosti se složilo s time da bi udaranje po stražnjici trebalo biti zabranjeno zakonom, dok 51 posto to isto smatra za potezanje za uši ili kosu.
Šamaranje im je očito prihvatljivije jer čak 40 posto ga ne bi zabranilo. Zabrinjavajućih 20 posto smatra da zakon ne treba štititi djecu od drmusanja, bacanja i udaranja remenom.
- Tjelesno kažnjavanje ima brojne negativne posljedice na razvoj. Osim što povećava rizik od tjelesnih ozljeda, narušava povjerenje i odnos roditelja i djeteta, koji bi trebao biti ispunjen ljubavlju i toplinom, a ne strahom.
Roditelji često vjeruju kako djeca neke stvari mogu naučiti jedino ako ih povremeno “lupe po guzi“ - pojašnjava Hana Hrpka, profesorica psihologije i predsjednica Hrabrog telefona te dodaje kako je važno napomenuti da tjelesno kažnjavanje dugoročno ne uči dijete što je dobro već smanjuje vjerojatnost da će učiniti ono što roditelj želi. Ono što je također opasno jest činjenica da tjelesno kažnjavanje djecu uči da je nasilje prihvatljivo, jer ako njihove osobe od povjerenja, udare njih, onda je u redu i da oni udare nekog drugog.
Istraživanje je pokazalo da svaki treći sudionik (34%) smatra da tjelesno kažnjavanje ne bi trebalo zabraniti roditeljima. Prof. Hrpka kaže da postoji više objašnjenja ovakvog rezultata.
Dvostruka mjerila
- Moguće je da dio roditelja i dalje nije svjestan negativnih posljedica. S druge strane, ako u obzir uzmemo da 93% ispitanika smatra kako bi tjelesno kažnjavanje trebalo biti zabranjeno u vrtićima i jaslicama, a samo 34% bi istu stvar zabranilo roditeljima, nameće se objašnjenje da je odgoj djece u nas privatna stvar. No i dijete ima prava, a jedno od njih je i pravo na zaštitu od svih oblika nasilja - kaže prof. Hrpka.
Ističe kako djecu treba poticati na lijepo ponašanje nagradama, a dugoročno je najvažnije stvoriti topao i povjerljiv odnos. Kazne imaju kratkoročni rezultat. S djecom školske dobi moguće je, nastavlja, i unaprijed postaviti neka pravila i ono što je važno, uključiti ih u određivanje posljedica za kršenje što potiče samostalnost i odgovornost.