Osjećaj da smo mrtvi, predodžba da je “duša” napustila tijelo, putovanje prema jakom svjetlu na kraju tunela, odlazak u drugu stvarnost gdje su ljubav i blaženstvo sveobuhvatni, sva ta iskustva bliske smrti su zabilježena u raznim kulturama, a prvi pisani podaci o njima datiraju još iz antičke Grčke. Mnoge pojave povezane s iskustvom bliske smrti mogu se biološki objasniti, smatra neurolog Dean Mobbs, sa Sveučilišta u Cambridgeu zaposlen u Vijeću za medicinska istraživanja i znanosti mozga. 

Na primjer, osjećaj da je čovjek mrtav nije ograničen samo na iskustvo bliske smrti - u bolesnika s tzv.Cotardovim, odnosno sindromom “hodajućeg leša”, pacijent lažno vjeruje da je pokojni. Ovaj poremećaj se javlja poslije traume, tijekom naprednih stadija tifusa i multiple skleroze te je povezan s područjem mozga. Tjemeni režanj obično je uključen u procese pažnje, a čeoni u izmijenjenom doživljaj stvarnosti kod poremećaja kao što je shizofrenija.

Izvantjelesno ili iskustvo napuštanja tijela česta je pojava i neposredno pred buđenje ili samo spavanje. Paraliza spavanja odnosno iskustvo osjećaja paraliziranosti dok ste još uvijek svjesni vanjskog svijeta, zabilježeno je u 40 posto svih ljudi, a povezano je s živopisnim snovima i halucinacijama koje mogu dovesti do osjećaja lebdenja iznad vlastitog tijela.

Zbog dopamina se susreću preminuli 

Abnormalno funkcioniranje dopamina, neurotransmitera koji može izazvati halucinacije. Upravo zbog toga oboljeli od Parkinsonove bolesti su često svjedočili o vizijama duhova, pa čak i čudovišta.

Svjetlo na kraju tunela je igra neurona 

Velik broj lijekova i droga, kao što je anestetik ketamin, mogu izazvati izvantjelesna iskustava i halucinacije. Vizija tunela se može dogoditi kada se prekine protok krvi i kisika do očiju. Tada počinju odumirati neuroni u centru za vid koji inače obrađuju periferni dio vidnog polja.

"U sekundi mi se pred očima odvrtio život"

Za vrlo prošireno iskustvo „protjecanja života pred očima“ krivac je mjesto u regiji srednjeg mozga koje oslobađa noradrenalin- hormon stresa. To mjesto je vrlo povezano s regijama mozga koje utječu na emocije i memoriju, kao što su amigdala i hipotalamus.