Maštovite studentice dizajna, Karla Kocijan, Erika Filipan, Paula Kovač i Jovana Vlaisavljević uz pomoć mentora profesora Mladena Orešića, profesora Zlatka Kapetanovića i docentice Arhitektonskog fakulteta Ivane Fabrio osmislile su i napravile HAI - Hrvatske autentične igračke. Njihove se igračke već nalaze u mnogim vrtićima.
A izvorna ideja potječe od dviju pedagoginja, mr. sc. Inge Seme Stojnović i prof. pedagogije Tijane Vidović, koje već godinama rade s djecom i smišljaju kako da im na zanimljiv i edukativan način približe hrvatsku kulturnu baštinu.
Semestralni zadatak
Tanja Tandara, koja godinama prati njihov rad, predložila im je da kontaktiraju Studij dizajna na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i da im predlože suradnju.
- Projekt je krenuo kad nas je kontaktirala Tanja Tandara, projektna menadžerica u kulturi u udruzi poVUcizakulturu, s idejom da naši studenti provedu projekt Hrvatskih autentičnih igračaka (HAI) u djelo, pa smo mi odlučili to pretvoriti u semestralni zadatak - kaže docentica Ivana Fabrio. Ona je prepoznala kvalitetu i široke mogućnosti predložene ideje te se suradnja ubrzo pokrenula. Pazilo se na svaki detalj pa su tako studenti prvo imali predavanje koje je održala prof. Vidović u kojem ih je uputila u razvoj djece po godinama, njihove potrebe, mogućnosti i vještine kako bi im igračke bile u potpunosti korisne i prilagođene. U istraživačkoj, drugoj fazi, organiziran je posjet Etnografskome muzeju u Zagrebu, gdje su studenti uz stručno vodstvo dobili širu spoznaju o hrvatskoj kulturnoj baštini, onoj materijalnoj i nematerijalnoj, kroz koje se uz ogromno bogatstvo nošnji, glazbala, nakita, odjeće, oruđa provlače i mnoge legende, običaji, glazba i mitologija. Na kraju je sve ostalo na kreativnosti studenata prve godine koji su bez ikakvog predznanja stvorili odličnih 30 prototipova igračaka.
30 prototipova igračaka
- Prototipove smo aplicirali na Ministarstvo znanosti koje nam je osiguralo prva sredstva kojima smo počeli proizvodnju. Zadivljujuća je činjenica da su studenti sve napravili sami, od igračaka preko ambalaže koju je radila studentica Vita Vrebac, a kompletan projekt razvija se već dvije godine. HAI je ilustrativni primjer procesa profesionalne suradnje, prvenstveno jer je potreba došla iz pedagoške struke.
Stjecanje znanja i vještina
Rješenja igračaka kreirana su kroz proces koji komunicira važnost igre, koja je neupitna kroz cijeli život, a posebno u ranim godinama, kad je ona osnovno sredstvo stjecanja znanja i vještina na kojima se gradi osobnost i društvena svijest - pojašnjava docentica. Studentica Erika Filipan izradila je igračku pod nazivom Čičulin, a inspiracija za nju bila joj je stara tradicija čuvanja kruha koji ima važnu povijesnu ulogu i simbol je opstanka narod. Nekad se kruh pekao jednom tjedno i jeo vrlo štedljivo pa je bilo važno osmisliti način njegova čuvanja - na posebnim držačima kako glodavci i štetočine ne bi mogli do njega, ali i kako bi imao značajno mjesto u prostoru.
Cilj igre Čičulin je staviti kolutove raznih težina na postavljene štapiće kako bi se što dulje održala ravnoteža. Igra potiče promišljanje, rješavanje problemskih situacija, razvijanje socijalnih kompetencija, razvijanje koordinacije ruke i oka, motorike, kombinatorike, vježbanje koncentracije te učenje o odnosima u prostoru, pojasnila je Erika.
Posjet muzeju odmah ju je inspirirao u kojem smjeru želi razvijati svoju igračku, no malo se pomučila s konkretnim stvaranjem same igračke.
- Morala sam dobro izračunati omjere težine svakoga koluta kako se igračka ne bi rušila - kaže Erika.
Karla Kocijan objašnjava nam da njena igračka razvija kreativnost, vizualnu percepciju, motoriku, koordinaciju, razvija prostornu orijentaciju i rješavanje problemskih situacija vezanih uz ravnotežu.
- Nazvala sam je Zvutka jer je igračka nešto između zvrka i lutke, a inspirirale su me naše prekrasne narodne nošnje i hrvatski plesovi, odnosno plesanje kola. U prvom dijelu igre djeca boje haljinice, dok u drugom dijelu vrte igračku poput zvrka - kaže Karla.
Znatiželjna nit igračka je studentice Jovane Vlaisavljević i nešto je zahtjevnija od ostalih, a kako je rodom iz Like, inspiraciju za nju dobila je izučavanjem ličke baštine i njihovih vezova. Njena Znatiželjna nit sastoji se od obruča oko kojeg se plete, a u igri postoje tri vrste tkanja - paralelno, kružno i trodimenzionalno tkanje. Primjenom određenog načina moguće je stvoriti svoju malu tapiseriju, koje se kasnije mogu spojiti u veću. Znatiželjna nit kod djeteta starije dobi razvija koncentraciju, kombinatoriku, plošno i prostorno izražavanje, trodimenzionalnu percepciju i konstrukciju, motoriku te kreativnost.
Paška čipka koja je pod zaštitom UNESCO-a i jedno je od sedam nematerijalnih kulturnih dobara Hrvatske, potaknula je Paulu Kovač za izradu igračke Pagus.
- Kao i kod paške čipke, ni kod Pagusa nema stroge šablone već se jednostavnim elementima stvaraju motivi, kompozicije i prostorne kreacije, čime dijete razvija snalažljivost, kreativnost, kombinatoriku i prostornu orijentaciju. Zanimljiva je jer dijete može raditi plošne, ali i prostorne kreacije.
Bitna je i priča o igrački
Svaka igračka ima svoju priču, pa važnu ulogu u tom procesu igre “igraju” i pedagozi i roditelji, koji će djeci tu priču prenijeti.