Četrnaestogodišnja Marija Antonija Josipa Ivana Habsburško-Lotarinška iz Austrije je stigla pred francuski dvor, gdje su je skinuli do gola i uzeli joj sve, uključujući psa. Ostavili su je da plače pred gomilom prije nego što su je odjenuli u zlatni plašt kakav je priličio francuskoj dofini. Time je dobila novi identitet i ime, Marija Antoaneta.
Od toga trenutka Marija Antoaneta više nikad neće imati privatnost dok se odijeva, kao što je imala na svom austrijskom dvoru, a devet dana od tog događaja udali su je za kralja Luja XVI., piše Caroline Weber, autorica knjige “Queen of Fashion: What Marie Antoinette Wore to the Revolution”.
Pratila je parišku uličnu modu
Iako se očekivalo da će brak biti odmah konzumiran, to se dogodilo tek kad je Marija napunila 19 godina, a tad je prvo rodila djevojčicu, a ne prestolonasljednika. Marija Antoaneta nije bila omiljena među dvorjanima budući da je stigla iz Austrije, koja je s Francuskom godinama ratovala. Sama se također nije previše trudila biti voljena nego je izlazila, pila i kockala te se družila s pukom.
Novac namijenjen siromašnima trošila je na neobične odjevne predmete i materijale koji nisu priličili jednoj kraljici, a nikad nije niti bila okrunjena uz muža. Priča se i da je odbila skupu dijamantnu koju joj je poklonio jer je prvotno bila namijenjena drugoj ženi, ljubavnici njezina svekra, koju je prezirala.
Odbijala je nositi i krute korzete, radije je tražila da se za nju naprave ugodnije i mekše verzije, a obožavala je luksuzne perjanice ukrašene dijamantima.
- Kroz pažljivo odabrane odjevne predmete stvarala je stil kojim je zavaravala puk da ima više utjecaja na kralja nego što je to u stvarnosti imala - kaže autorica Weber.
Pazila na stil i u zatočeništvu
Odbijala je poštovati protokole, pa je čak odjenula muške jahaće hlače i čizme te dala naslikati svoj portret pored pastuha, a dvorom su kružile priče o njenoj nevjeri i nimfomaniji. Ni tad se nije dala smesti te je nastavila pratiti parišku uličnu modu i brinuti se o izgledu.
Netom prije francuske revolucije i smrti na giljotini, držali su je u zatočeništvu, gdje je također tražila lijepe haljine. Kad su joj ubili muža, tražila je posebnu haljinu za tugovanje, misleći da će svoju sudbinu kontrolirati pomoću izgleda.
Na dan smaknuća dobila je bijelu opravu improviziranu od kvalitetnog donjeg rublja i kućnog ogrtača. Smaknuli su je sa stilom, piše Caroline Weber.