I dok suša mnoge europske rijeke dovodi do rekordno niskog vodostaja i šteti bioraznolikosti, iz pozadine vreba prijetnja katastrofalnih poplava nakon sušnog razdoblja.
POGLEDAJTE VIDEO: Suša
Neke od najpoznatijih europskih rijeka, poput Rajne, Dunava i Poa, bile su glavne vijesti zbog ljetnih suša. Uz rekordno niske vodostaje i presušivanje rijeka, poremećene su mnoge vrste gospodarskih aktivnosti, od brodarstva do poljoprivrede.
No, jedna mala rijeka u Europi koja je izbjegla medijsku pozornost mogla bi dati vrijedne lekcije o sve gorim učincima globalnog zatopljenja. To je rijeka Albarine, koja se nalazi u jugoistočnoj Francuskoj i središte je istraživačkog projekta o učincima suše na riječne ekosustave, koji podupire EU.
Diljem svijeta rijeke su pod velikim pritiskom zbog klimatskih promjena. Istraživanje će pomoći konzervatorima da razumiju načine na koje suša dovodi do gubitka bioraznolikosti i da reagiraju na odgovarajući način.
S izvorom u blizini uspavanog francuskog grada Brénod u blizini planina Jura, rijeka Albarine teče gotovo 60 kilometara prije nego što se njezine kristalno čiste vode spoje s većom rijekom Ain, sjeveroistočno od Lyona. Međutim, postoji niz točaka tijekom njezinoga toka na kojima rijeka Albarine presušuje. To je nešto što će se vjerojatno dogoditi većem broju vodenih putova kako se globalno zatopljenje pojačava.
Ekstremni događaj
„Presušenje je događaj, a suša je ekstreman događaj”, kaže Romain Sarremejane, slatkovodni ekolog i postdoktorski istraživač zaklade Marie Skłodowska-Curie Actions (MSCA) na Francuskom nacionalnom institutu za poljoprivredu, hranu i okoliš (INRAE).
„Morate razumjeti presušenje da biste razumjeli sušu. Problem bi u budućnosti mogao biti taj da će se zbog velike suše, izgubiti sva skloništa u kojima bi vrste mogle preživjeti tijekom presušenja”.
Sarremejane sudjeluje u projektu MetaDryNet, koji procjenjuje kako presušenje utječe na organizme u rijeci Albarin i njihovu sposobnost da konzumiraju organsku tvar bogatu ugljikom. Na njezinom bujnom izvoru u blizini Brénoda, mnogo lišća pada u rijeku Albarine, a to lišće osigurava hranu i hranjive tvari duž cijele rijeke.
Presušenje posvuda
Kukci i druga stvorenja grickaju lišće, a ono se ‚malo-pomalo razgrađuje kako idete nizvodno, a zatim postaju vrlo male čestice koje završe u moru‘, rekao je Sarremejane. „No,i kad se posvuda u mreži suši, imamo to lišće koje se nakuplja u suhom riječnom koritu i ne obrađuje se”.
Ovo nakupljanje lišća moglo bi dovesti do toga da životinjske vrste nizvodno budu gladne i da rijeka preradi manje ugljika.
Sarremejane i njegovi kolege krenuli su istražiti što se događa u suhim dijelovima rijeke Albarine. Uzeli su uzorke na 20 mjesta, od kojih je svako dugačko oko 100 metara, kako bi vidjeli koliko je organske tvari prošlo, koliko se brzo razgradilo, koliko je ugljika i metana ispustilo svako mjesto te raznolikost prisutnih beskralježnjaka, bakterija i gljivica.
Polovica lokacija bila je u područjima gdje rijeka ponekad presuši, a ostatak je bio na mjestima gdje rijeka teče tijekom cijele godine.
Budući da je sve više mjesta dulje suho, to bi također moglo ugroziti sposobnost životinjskih vrsta da se kreću između dijelova rijeke, što bi u konačnici moglo dovesti do smanjenja bioraznolikost, te u konačnici do izumiranja.
Oko 60 % rijeka u svijetu su povremene, što znači da su suhe barem jedan dan u godini, a taj će udio rasti, prema Sarremejaneu. Mnogi takvi vodotoci obično teku šest do osam mjeseci u godini, a zatim presuše tijekom ljeta.
Povremenost
„Ta povremenost postaje sve češća i proteže se u vremenu i prostoru”, rekao je.
Ako se suha područja rijeke povećavaju i šire dulje vrijeme, ove riječne oaze u kojima život podnosi presušivanje također mogu nestati. „Postoji velika prekretnica u kojoj bismo mogli izgubiti puno raznolikosti”, rekao je.
Njegovo će se buduće istraživanje usredotočiti na to kako ekstremni vremenski događaji utječu na zajednice životinja i njihovu raznolikost u europskim rijekama te je li moguće kvantificirati te prekretnice.
Pljusak
Uz sve poteškoće izazvane sušama i sama kiša predstavlja izazov. Kada područja pogođena sušom konačno dobiju kišu, ona je teža i teže se upija, što dovodi do poplava koje su jedna od najkatastrofalnijih posljedica klimatskih promjena u europskim gradovima.
Benjamin Renard, glavni istraživač na projektu Hidrološki ekstremi na globalnoj razini (HEGS) , pokušava razumjeti što više oborina znači za riječne sustave i dovodi li to do većih poplava.
Riječne poplave među najštetnijim su ekstremnim klimatskim pojavama u Europi, prema Europskoj agenciji za okoliš (EEA). Ako se emisije ugljika nastave povećavati, klimatske promjene mogle bi utrostručiti izravne štete od riječnih poplava.
U gradovima više kiše dovodi do poplava na ulicama, ali s rijekama to nije tako jednostavno.
„Imamo riječne slivove, koji djeluju kao jak filtar, tako da se mnoge stvari mogu dogoditi”, kaže Renard. „Poplave nisu izravan rezultat onoga što se događa u smislu padalina”.
On i njegovi suradnici stvorili su statistički okvir za procjenu vjerojatnosti poplava rijeka u nekom području. Upotrebom podataka s oko 2000 kišomjernih i hidrometrijskih postaja, koje mjere protok rijeke, njihov okvir može odrediti vjerojatnost poplave u određenoj regiji. Podaci, preuzeti iz postaja diljem svijeta, obuhvaćaju posljednjih sto godina.
„Skupovi podataka koje upotrebljavamo, kako za oborine tako i za poplave, sa svih su kontinenata osim Antarktike”, rekao je.
Okvir povezuje klimatske varijable kao što su temperatura, atmosferski tlak i brzina vjetra, s vjerojatnošću ekstremnih vremenskih događaja, uključujući obilne padaline ili poplave.
Obilnije oborine
„Potvrdili smo, doista, da oborine postaju sve jače u cijelom svijetu, no za poplave je signal mnogo kompliciraniji”, kaže Renard. „Postoje neka zemljopisna područja u kojima se ne vidi mnogo promjena, neka područja u kojima se vidi porast poplava, a neka u kojima se vidi smanjenje poplava”.
Renard planira upotrebljavati okvir za sezonsko predviđanje ili čak za različite ekstremne vremenske prilike.
„Ne postoji ništa u okviru što je specifično za poplave”, rekao je. Istraživači bi mogli konfigurirati okvir za druge događaje kao što su toplinski valovi, suše i šumski požari.
U svakom slučaju, njegova upotreba za sezonsko predviđanje postala bi dijelom korisnog sustava ranog upozoravanja. To bi omogućilo ljudima da se pripreme, na primjer, za poplave obližnjih rijeka i spriječilo gubitak života i uništavanje imovine.
Istraživanja u ovom članku financira EU. Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.