Galjske mačkare jedinstvene su po tome što su drukčije od ostalih okolnih sela (Gljeva, Otoka, Bajagića, Udovčića, Rude, Trilja...). A to je što baš u Gali, kad idu mačkare, na župnoj crkvi zvonu zvona i kupi se milostinja za župu. I moli se Bog prije početka ophoda, govori nam jedan od članova Galjskih mačkara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mačkare su to koje su stare oko 400 godina. Obično se održavaju posljednju subotu u siječnju - zavisi kad Korizma počinje. U Galjskim mačkarama mogu sudjelovati samo muškarci, a ove godine bit će ih oko 120. U pohod ove godine kreću sutra.
- Ujutro se okupljamo kraj župne crkve u selu kako bismo krenuli u obilazak. U Galu se vraćamo poslijepodne, a zatim se 'mačkara' do mraka. Tako, većinu vremena trčeći prijeđemo od 20 do 30 kilometara tijekom dana. Navečer se skidaju maske i vraća svakodnevni izgled. Dan mačkara završava na Kosincu - govori član mačkara.
Pripreme za mačkare kreću već u studenom. U pripremama je sušenje ovčje mišine, šivanje i slično. A scenarij komedija smišljaju ljudi iz sela.
- Naše mačkare su već godinama najbrojnije. Prije je bilo više komedija pa su bile i najkomičnije. Danas imamo malo manje komedija, ali ne razlikuju se puno - objašnjava.
Kako bi što bolje funkcionirali, 2019. osnovana je Mačkarska udruga "Galjske mačkare". Udruga je gostovala u Sinju na Smotri mačkara Cetinskog kraja, u Kaštelima na maskenbalu, u Đakovu na Đakovačkim bušarima, u Makarskoj na tradicionalnom maskenbalu, a očekuje ih još, kako kažu, mnogo poziva i nastupa.
- Cilj Udruge je sačuvati ostavštinu i običaje našeg rodnog kraja te upoznati mlađe generacije i širu javnost s istima - kaže.
Raspored pokladne povorke utemeljen je na tradicionalnim pravilima, nepodložnim bilo kakvim promjenama. Na čelu je skupina "bilih mačkara" (barjaktar, nevista i dva djevera), zatim ide skupina komedija te na kraju, s određenim razmakom, dolaze "crne mačkare" (didi i babe). Mačkarama zapovijeda Turčin, pazeći da se ne miješaju bili i crni svatovi, koji se nipošto ne smiju naći u isto vrijeme na istome mjestu.
- Likovi Turčina i bule (tur. strina, ujna) vežu se uz dugu prisutnost Osmanlija na ovim prostorima. Komedija su mačkarska grupa koja bez dlake na jeziku kritizira aktualne društvene i političke teme te nikoga ne pošteđuje kritike - kaže nam.
Svatovi simboliziraju konačan kraj zime i dolazak proljeća, a muškobanjasta, trudna "nevista", u pratnji "divera" traži mladoženju, što je i glavna "zadaća" ophoda. Najatraktivniji i najupečatljiviji dio povorke čine impozantni didi. Na glavama nose ovčje mišine u visini do dva metra, a oko struka zvona. Odjeveni su u staru odjeću s našivenim raznobojnim resama.
- Utjelovljuju obrednu vjekovnu borbu dobrih duhova sa zimom, koju tjeraju bukom i skakanjem. Glasnom zvonjavom zvona miču uroke sa stoke, što uz plodnost i dolazak proljeća svjedoči o najvažnijim preokupacijama naših predaka - dodaje član.
Priprema ovčje mišine počinje odvajanjem vine od ovce ili ovna. Najprije se pere, zatim se raširuje i stavlja na buru, dok se ne osuši. Nakon toga se šije.
- Mišina teži oko šest kilograma, zavisi čime je punjena, a didima je nije teško nositi na glavi jer to čekaju cijelu godinu - otkriva nam.
A kako bi uspjeli cijeli dan na glavi nositi mišinu, član dida mora imati najmanje 12 godina. Ovom danu, koji je poslije Svih svetih, najiščekivaniji dan u Gali, vesele se svi Galjani, a redovito se odvija pod poznatim geslom: "Galo moja, dok ti ime traje, čuvat ćemo tvoje običaje!".