Prodaje ga na čaše, a cijena jedne je dva eura. Rijetki prolaznici znali su o čemu se radi, posebno mlađa generacija. Prolazili su i pitali se - što je to učijak? Službeniji naziv ove vrste grahorice je bijela lupina slatka i od davnina se jede u nekim dijelovima Dalmacije, i to na mnoštvo načina, a između ostalih, i kao grickalica. Danas se može nabaviti i u trgovinama zdrave hrane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kao grickalica je tipična za sjeverozapadni dio otoka Ugljana. Ima više naziva - ćoak, čijak ili učijak.
'Prije kikirikija, čipsa ili indijskih oraščića i naši su krajevi imali svoj specijalitet za slobodno vrijeme koji se posebno rado uživao tijekom nogometnih utakmica na igralištu u Sutomišćici. Uzgaja ga se i u Sukošanu, no iako je nekad bio često viđenim prizorom na tržnicama u Zadru i okolici, sve ga je teže nabaviti, premda se još zadržao na Benkovačkom sajmu', pisao je Zadarski list prije nekoliko godina.
Pronašli smo još jedno, opširnije pojašnjenje na Facebook stranici Gradelada - Restorani & Gastro Zadar:
'UČIJAK - LUPINA bijela slatka uzgaja se za proizvodnju zelene mase i sjemena. Sjeme lupine sadrži 38 – 52 % bjelančevina, 26 – 39 % ugljikohidrata, 5 – 20 % masti i oko 3,5 % mineralne tvari. U zelenoj masi ima oko 18 % bjelančevina. Pored korisnih sastojaka, bijela lupina sadrži i neke štetne sastojke poput alkaloida lupinina, lupinidinina i lupanina, koji joj ograničavaju širu primjenu u ishrani stoke. Najmanji sadržaj alkaloida je u žutoj lupini, u plavoj je nešto veći, a u bijeloj najveći. Slatka lupina sklona je gljivičnim i bakterijskim oboljenjima. U poljoprivrednoj proizvodnji zastupljene su tri jednogodišnje vrste: plava (uskolisna) lupina, žuta lupina i bijela lupina. Zelena masa slatkih sorata može se koristiti za hranidbu stoke u fazi pune cvatnje jer je tada sadržaj alkaloida najmanji. Biljna masa lupina se može silirati u fazi nalivenih mahuna'.