Hrvatski gradić Orahovica najpoznatiji je po festivalu Ferragosto Jam, koji ondje organiziraju svake godine. No taj grad krije i mnoga druga blaga, poput duge kulture kartinga i ljubavi prema oldtimer motociklima.
Takvu ljubav već godinama njeguje Ervin Kovač (72) iz Orahovice, a prenio ju je i na sve članove svoje obitelji. Ervin u svojoj naizgled skromnoj i malenoj automehaničarskoj radionici krije pravo blago. Osim toga što ima karting vozilo za svakog člana obitelji, u radionici skriva čak osam predivnih oldtimer motocikala, koje je restaurirao i vratio u vozno stanje. Njegov je posao sad preuzeo njegov sin, a nije mogao niti sanjati da će ga htjeti nastaviti čak i unuci.
Kad je Ervin bio mlađi, prvu priliku za utrke dobio je kao vozač kartinga.
- Davne 1967. godine služio sam vojsku u bivšoj državi i tad je bila organizirana prva utrka kartinga. To je bila ljubav na prvi pogled. Utrkama sam se bavio deset godina. Tad smo ja i prijatelj odlučili svojoj djeci praviti kartinge za natjecanja na saveznoj razini u bivšoj državi – opisao je Ervin svoje početke, ali i prve trkaće korake svojeg sina Kristijana. Kako bi sina postupno učio vožnji kartinga, shvatio je da mu je najisplativije izrađivati kartinge sam, pa danas u garaži i radionici ima sedam ručno izrađenih kartinga. Budući da mu nedostaje mjesta, neki čak vise i na zidovima.
- Imao sam deset kartinga, tri sam morao prodati. Svatko ima svoj karting, ja, unuci, žena, snaha i sin. Nakon te faze više sam se posvetio motociklima – nastavio je Ervin.
Morao sam putovati na posao, pa mi je otac kupio motocikl, koji i dan danas posjedujem, a to je Tomos T12. Sad, pod stare dane, imam više vremena, pa sam se više posvetio starim motorima, rekao je Ervin.
Najstariji oldtimer u Ervinovoj kolekciji je mađarska Pannonia iz 1968. godine, a najdraži mu je, pored njegova prvog motocikla, talijanski Garelli iz 1971. godine. Ostatak njegove kolekcije sastoji se od Tomos automatika iz 1980. godine, T12 pedalaša iz 1971. godine, Jawa automatika iz 1990. godine, Pucha iz 1974. godine i Thora iz 1971. godine. Sve ih je restaurirao i doveo u vozno stanje. Samo treba naliti gorivo i mogu se voziti. Neke je motocikle dobio, a neke kupio. Kako se godinama bavi motorima i kartinzima, često je organizirao događaje i utrke u Orahovici.
Ervin najviše žali što je morao prodati BMW-ov motocikl za koji se neizmjerno vezao, no kaže kako nekada dođu životne prilike u kojima se i onoga najdražega moramo odreći. Sad mu je drago što ima sina i unuke koji će nastaviti njegov posao i brigu za oldtimere.
- Ogromna mi je to sreća. Imam taj silni strojni park i bilo bi mi žao da to sad propadne. Nadam se da imam unuke koji će nastaviti tu tradiciju. Za sada sam presretan što je moj sin preuzeo posao, a i zato što vidim interes unuka za ovaj sport – zaključio je Ervin.
Iako je Kristijan (44) preuzeo očev posao u automehaničarskoj radionici, kaže kako ipak njegova djeca s djedom dijele veću ljubav prema motociklima.
Kako kaže Ervin, za trkaći motor uvijek trebaju dobar vozač te izvrstan majstor, pa je on s unucima dobio izvrsnu kombinaciju.
- Najviše volim kad sam aktivan na motociklu. Skakati je super osjećaj. Baš se osjećam sretno kad sebe vidim na videosnimkama ili fotografijama dok skačem. Jako mi je to lijepo – rekao je Ervinov unuk Niko (10).
- Ja sam ljubav prema oldtimerima pokupio od tate i djeda. Gledao sam njihove albume i imali su puno fotografija oldtimera. U tom sam albumu vidio da ima jedan Tomos BT, koji i ja želim jednom imati. Definitivno ću nastaviti ovaj posao kad završim školu – zaključio je veseli Toni (14).
Iako pod stare dane Ervin ne može raditi posao kao što ga je obavljao nekad, i dalje svakodnevno boravi u radionici uz sina i unuke. Njegovoj kolekciji oldtimer motocikala nije kraj jer je u planu njezino širenje i na druge primjerke, a ako je ne budu širili Ervin, Kristijan i Niko, zasigurno će to učiniti Toni.