Održiva japanska kuća slijedi koncept “mottotainai” što u slobodnom prijevodu s japanskog znači “šteta je bacati, ne želim ostatke”.
A kako autorica priručnika “Eco Living Japan: Sustainable Ideas for Living Green”, i vodeća stručnjakinja za japansku arhitekturu, Deanna MacDonald objašnjava, “to je srce tradicionalne japanske gradnje”, u kojoj se prvenstveno koriste različite vrste drveta.
Nova eko gradnja je mnogo više od solarnih panela na krovovima i recikliranih materijala kojima se nastoji osigurati udobnost. Japanski domovi tako su energetski učinkoviti zbog arhitektonskih rješenja i nesimetrične gradnje te slijede načela njemačkog koncepta pasivnih kuća. Pokušava se postići ravnoteža starog i novog, kroz vraćanje tradicionalnom, poput “uzgajanja” zelenih zidova obraslih biljem ili oblaganja kuća drvenim oblogama.
Arhitektura se fokusira na estetiku, što proširuje perspektive o tome kako prostor koji nas okružuje može biti - zelen. Čak i jedan četvorni metar zelenila u urbanom središtu donosi prirodno svjetlo i povjetarac. Jedan veliki problem stanovanja u Japanu su i napuštene kuće te stariji stanovi koje osiguravateljske kuće više ne žele osigurati zbog svoje starosti. Pa iako je renovacija jeftinija nego gradnja novih kuća, one se napuštaju. Jedan dio knjige zato je autorica posvetila upravo ljudima koji spašavaju i ponovno “ulaze” u te starije kuće, odupirući se konceptu “odbaci i izgradi”, u kojem kuće imaju životni vijek od samo oko 30 godina.