Mussov roman Djevojka iz Brooklyna, pročitala sam prije dvije godine. To je prva, a u ovom trenutku ujedno i zadnja knjiga koju sam pročitala od francuskog autora. Radnja i likovi su držali moju pažnju sve do posljednje stranice. Čitala sam da ljudima ili odgovara njegov stil pisanja ili ne. Nema zlatne sredine.
Osobno, ja ga smatram interesantnim i sviđa mi se što se razlikuje od ostalih autora današnjice. Vjerujem da ću uskoro pročitati još koji roman. Moram priznati, mislila sam kako su njegovi romani ljubavne tematike jer ruku na srce, naslovnice, a i sami naslovi vode u tom smjeru.
Već na samom početku, prikazana je svađa koja se odvija na romantičnom putovanju, između dvoje glavnih likova, Anne Becker i Raphaela Barthelemya. Iako ne znamo ništa o tim likovima, iz njihovog razgovora možemo naslutiti kako se radi o tajnama iz prošlosti koje razaraju vezu dvoje ljudi. Raphael vrši pritisak na Annu, željan doznati nešto više o njezinom životu prije njega.
Je li mjehurić sreće u kojem smo živjeli bio tek privid što je skrivao manje blistavu stvarnost?
Je li zaista u stanju čuti istinu?
Anna mu pokazuje šokantnu sliku, govoreći kako je ona kriva za ono što se nalazi na fotografiji. Užasnut spoznajom, bez da traži dodatno objašnjenje, brzim koracima iza sebe ostavlja Annu. Ne dospjevši daleko, shvati da ju nije trebao tako ostaviti. Vraća se, spreman čuti njezine razloge ali nje više nema.
Tu počinje jedna velika priča koja će otvoriti vrata zastrašujuće prošlosti. Nakon deset godina, istina će izaći na vidjelo.
Naše nas tajne određuju. One su dio našeg identiteta, naše prošlosti i naše tajanstvenosti.
Raphael Barthelemy je poznati pisac kriminalističkih romana, ali je ujedno i otac dvogodišnjeg Thea. Uz pomoć prijatelja, bivšeg policajca Marca, pokušava pronaći ženu koju voli. Postepeno otkrivajući njezinu prošlost, shvaća kako je gotovo uopće ne poznaje.
Sve istine svijeta imaju korijen na tlu djetinjstva.
Na samom početku bismo mogli reći kako su u centru zbivanja Anna i Raphael, ali čitajući i ulazeći sve dublje u prošlost, shvaćamo kako je Anna okosnica romana. Njezin lik za sobom povlači niz drugih likova, tvoreći cjelovitu radnju. Gotovo svi likovi su na neki način povezani.
Ovo djelo ne bi svrstala pod klasičan kriminalistički roman, jer ipak do izražaja dolazi doza romantike te slikoviti opisi gradova u kojima se događa radnja i iz kojih možemo iščitati kako likovi doista vole svoj grad. Sve se pretežno događa na relaciji Francuska – SAD. Neki osnovni motivi bi bili nestanak, ljubav i ono bitno – zadovoljavanje pravde.
Kada bi poželjeli posjetiti Pariz ili New York, ova knjiga bi vam mogla poslužiti kao vodič. Musso detaljno opisuje i imenuje, ulice i kvartove kroz koje njegovi likovi prolaze – osobito Raphael i Marc dok tragaju za istinom.
Moram priznati kako mi je bilo teško priviknuti se na nagle promijene lica i perspektive, ali vrlo brzo sam se udubila u radnju i likove, pa to više nije bio problem. Roman je intrigantan, pomalo napet i neopisivo zarazan. Jednom kada počneš, teško se zaustaviti. Ako se dobro sjećam, mislim da sam knjigu pročitala u dva dana. Očekivala sam puno toga, ali kraj je bio u potpunosti iznenađujući.
Ono što me se posebno dojmilo su citati na početku svakog poglavlja. Zapisala sam one koji su mi se najviše svidjeli, pa ćete po običaju, na kraju posta imati prilike pročitati.
U zadnje vrijeme, nakon čitanja neke knjige, bacim pogled na autorovu biografiju. Tako sam pronašla zanimljivu činjenicu o Mussu. Neko je vrijeme živio u SAD-u te je zarađivao, prodajući sladoled. Sada mi je jasno kako je detaljno mogao opisati kvartove New Yorka.
Ako volite neobične krimiće u kombinaciji s romantikom, divne opise i intrigu, onda je ovo prava knjiga za vas.
Autor ove knjige je Guillaume Musso. Knjigu je izdala izdavačka kuća Fokus, a za prijevod je zaslužna Jelena Butković. Godina izdanja je 2016.
“Da bi bila uvjerljiva, laž mora sadržavati minimum istine. Uglavnom, dovoljna je kap istine, ali ona je osamljena poput masline u martiniju.” – 4. poglavlje (Arango)
“Vi novinari u svemu vidite zlo.”
“A vi pisci imate problema sa stvarnošću.”
“U životima većine ljudi ništa nije jače od prošlosti, izgubljene nevinosti i nestale ljubavi. Ništa nas tako ne pogađa kao sjećanje na propuštene prilike i okus sreće koja je netragom nestala .”
“Volimo biti ono što nismo.”
“Tempus tantum nostrum est.” – “Sve što imamo je vrijeme.”
Čitamo se uskoro, folks.