Novorođenčad se još u rodilištu, drugi ili treći dan nakon rođenja, cijepi protiv tuberkuloze, a ako nema kontraindikacija, dobivaju i cjepivo protiv hepatitisa B. 

Ako se iz određenih razloga dijete nije cijepilo u rodilištu, tada ga se mora cijepiti u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti - s navršenih mjesec dana protiv hepatitisa B, a do navršena dva mjeseca protiv tuberkuloze. No ako je dijete cijepljeno još u rodilištu, s navršena dva mjeseca mora dobiti i kombinirano cjepivo protiv difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, hemofilusa influence tipa B, kao i drugu dozu protiv hepatitisa B. Nakon osam tjedana dijete prima drugu dozu kombiniranog cjepiva koje uključuje sve osim hepatitisa, a nakon još osam tjedana kombinirano cjepivo se ponavlja, ali ovaj put uključuje i treću dozu protiv hepatitisa B. 

Sve navedeno dijete mora primiti do navršene prve godine.

- U 13. mjesecu dijete dobiva kombinirano cjepivo protiv rubeole, zaušnjaka i ospica. Potom, nakon otprilike dva mjeseca, slijedi docjepljivanje takozvanim cjepivom ‘5 u 1’ protiv difterije, tetanusa, hripavca i dječje paralize te H. influenzae tipa B - tvrde u Zavodu za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije. 

S navršenih šest godina slijedi cjepivo protiv difterije, tetanusa i hripavca, a tijekom upisa u prvi razred osnovne škole dijete se cijepi protiv rubeole, ospica i zaušnjaka. U prvom razredu predviđeno je još i cijepljenje protiv difterije i tetanusa, ali cjepivom predviđenim za starije od šest godina. Dijete je potom mirno do šestog razreda osnovne škole kad se mora cijepiti protiv hepatitisa B, i to čak tri puta. Nakon završetka osnovne škole, dakle u osmom razredu, dijete je potrebno cijepiti protiv difterije i tetanusa formulom za odrasle te protiv hripavca. 

S obzirom na to da je cijepljenje svjesno izazivanje blagog oblika neke bolesti, gotovo da i nema cjepiva koje neće imati nuspojavu. 

- Najčešće je riječ o lokalnim reakcijama na primljeno cjepivo poput blage otekline ili boli na mjestu gdje je dijete primilo cjepivo i temperature koja u načelu ne traje dulje od dan ili dva - pojasnio je Bernard Kaić, epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. 

Dodaje kako takve reakcije prođu spontano, a cjepivo rijetko izaziva alergijske reakcije ili blagi oblik “izazvane” bolesti.

- Zdrava djeca se moraju cijepiti kako bi i ostala zdrava te da ne bi oboljela od bolesti protiv koje se cijepe - rekao je Kaić i dodao da cijepljenje nije liječenje, a koliko će trajati zaštita organizma nakon cijepljenja od pojedine bolesti, varira od bolesti do bolesti i od cjepiva do cjepiva. 

- Tzv. živa cjepiva protiv rubeole ili ospica pružaju doživotnu zaštitu. Zaštita od hripavca varira i traje od pet do 10 godina, a od tetanusa od 10 do 20 godina, zbog čega se ta cjepiva ponavljaju - pojašnjava epidemiolog Kaić.

Zbog mogućih nuspojava neki roditelji ne žele cijepiti dijete

Neki stručnjaci tvrde kako postoje i nuspojave cjepiva koje mogu ozbiljno ugroziti zdravlje, pa čak i djetetov život. Zbog toga neki roditelji ne žele cijepiti svoju djecu, no Ustavni sud Republike Hrvatske tvrdi kako ta odluka nije njihovo roditeljsko pravo. 

Cjepivo može izazvati oblik blage, gotovo neprimjetne bolesti

Cijepljenjem se izaziva blagi ili jedva primjetni oblik određene bolesti, a svrha cijepljenja je da organizam počne proizvoditi protutijela upravo protiv te bolesti.

Protiv bjesnoće treba se cijepiti nakon ozljede bijesne životinje

Ljudi koji su izloženi riziku od zaraze ili koje je ozlijedila bijesna životinja, kao i ona za koju se sumnja da je bijesna, moraju obavezno primiti cjepivo protiv bjesnoće.

Riječ stručnjaka dr. Lidija Gajski: Nemamo podatke koliko je cjepivo uistinu korisno

Obvezno cijepljenje je iznimno kontroverzna tema. Svjedoci smo da se cijepi protiv nekih od bolesti koje su praktički nestale ili onih koje su većinom blagog tijeka. 

S druge strane, za neke bolesti nedostaju dokazi o zaštitnoj ulozi cjepiva, a to su valjana istraživanja, odnosno klinički pokusi, koji bi usporedili obolijevanja u vakciniranoj i nevakciniranoj skupini djece. Takva istraživanja u pravilu ne postoje. Osim toga, nema ni jasnih dokaza da se necijepljenjem ugrožava tuđe zdravlje, a upravo time se opravdava zakonska obveza cijepljenja. 

Kad sam Hrvatsku agenciju za lijekove zamolila da mi dostavi kliničke pokuse na temelju kojih su neka od cjepiva odobrena za primjenu u Hrvatskoj, dobila sam vrlo općenit odgovor, bez navoda ijednog istraživanja. Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata sa sličnim se zahtjevom obratila Ministarstvu zdravlja. Dobili su odgovor u kojem je naveden popis s više od 5600 (!) znanstvenih radova o raznim temama. Međutim, nije naveden niti jedan klinički pokus kojim se dokazuje njihova učinkovitost. Često se može čuti da su obolijevanja i smrtnost od zaraznih bolesti smanjeni zahvaljujući masovnoj vakcinaciji, ali nema čvrstog znanstvenog uporišta.