Dobar dizajn ne karakteriziraju samo oblik i funkcionalnost proizvoda, nego njegova usklađenost s općim načelima ljudske psihe. Stoga bi svaki dizajner trebao razumjeti način na koji proizvodi pobuđuju zanimanje korisnika i usmjeruju njihovu pozornost.
- Vjerojatno ste se susreli s proizvodima poput kvaka na vratima koje ne funkcioniraju na način na koji bi trebale: izgledaju kao da ih trebate povući, kad biste ih ustvari trebali pogurati - kaže psihologinja Susan M. Weinschenk u svojoj knjizi “100 Things Every Designer Needs to Know about People”.
Autorica tvrdi da ovakvi proizvodi koji nisu u skladu s općim načelima ljudske psihe mogu zbuniti korisnike i odvući im pozornost od proizvoda, zbog čega ih oni počinju izbjegavati. Kod dizajniranja proizvoda važno je upamtiti da ljudi percipiraju stvari preko perifernog i centralnog vidnog polja. Periferno može procesuirati mnogo informacija odjednom te ih uklapa u smislenu cjelinu. Stoga je ono posebno pogodno za reklame koje se obično postavljaju u vidokrug perifernog polja. Centralno vidno polje djeluje na drugačiji način te konstantno pokušava naći obrasce koji se ponavljaju ili svrstati stvari u čvrste kategorije. Weinschenk kaže da je svake sekunde naša podsvijest bombardirana s četrdeset milijardi djelića informacija, no jedva četrdeset posto stigne do svjesnog dijela mozga. Informacije koje su prezentirane u manjim smislenim cjelinama i mogu se uklopiti u postojeće obrasce vjerojatno će se zadržati u svjesnome mozgu. Broj četiri se u psihologiji pokazao kao “magičan broj” jer se informacije koje su grupirane u cjeline od četiri dijela lakše uklapaju u mentalne obrasce i kategorije. Kako bi se ideje o proizvodu pohranile u dugoročnu memoriju korisnika potrebno je oblikovati priču o proizvodu. Priča se nadovezuje na mentalne uzorke jer popunjava praznine između njih i stvara uzročno-posljedičnu vezu. Autorica predlaže Aristotelov model naracije koji se sastoji od tri dijela. Prvo je potrebno predstaviti likove i situacije, u sredini objasniti prepreke tim likovima i ponuditi rješenja, a na kraju dolazi vrhunac priče i završetak.
Važno je imati na umu da ljudi reagiraju na empatiju i rigidno slijede društvena pravila te istu stvar primjećuju kod proizvoda. Ako je na primjer neka internetska stranica dizajnirana tako da ne reagira na potrebe korisnika, dugo se učitava i odjednom nudi previše informacija ili počinje s previše dugačkim rečenicama, korisnici će se osjećati kao da razgovaraju s osobom koja nije empatična ili koja im odgovara besmislice.
Stoga bi svaki proizvod općenito trebao pratiti smjernice društvenih interakcija. Ljudi također loše reagiraju na mnoštvo izbora. Iako osjećamo da imamo više kontrole kad možemo birati između različitih stvari, obično ne izaberemo ono što smo zaista htjeli, nego ono što “zvuči dovoljno dobro”. Najbolje je stvoriti iluziju izbora kod korisnika, a u stvari im ponuditi jedan konkretan proizvod s više manjih varijacija. “Ovo je kao kad kupujete iPhone. Možete birati mnogo boja, no u stvari kupujete isti Appleov proizvod.”