Roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju dječjeg mozga, a uz prave tehnike mogu djeci pomoći da čim ranije počnu koristiti ‘cijeli mozak’. Djeca će tako brže naučiti shvaćati svoje misli i osjećaje te će se lakše integrirati u okolinu.
Autori knjige ‘‘Razvoj dječjeg mozga’’, neuropsihijatar Daniel Siegel i stručnjakinja u pitanjima roditeljstva Tina Payne Bryson, iskoristili su svoje dugogodišnje znanje kako bi roditeljima pomogli shvatiti vezu između razvoja dječjeg mozga te njihovih misli, ponašanja i emocija.
Korištenje cijelog, integriranog mozga poboljšat će dječje sposobnosti odlučivanja, kontrole vlastitog tijela, ojačati veze s drugima, te utjecati na bolji uspjeh u obrazovanju. Jedna od najvažnijih stvari u odgoju djeteta jest osigurati im sigurnu povezanost s roditeljima. Siegel i Payne Bryson pokazuju kako je kod djece koja su razvila sigurnu povezanost sa skrbnicima prefrontalni korteks mozga snažniji.
Ovaj dio mozga zadužen je za integraciju svih ostalih dijelova, te daje sposobnost da budemo emocionalno uravnoteženi, intuitivni i empatični, te da reagiramo responzivno umjesto reaktivno. Stoga se može zaključiti da povezanost koju roditelji grade s djecom ima izravan utjecaj na strukturu njihova mozga. Osigurati sigurnu povezanost lako je kroz četiri pravila - djeca trebaju biti viđena, sigurna, umirena i osigurana.
Viđena znači da moraju biti dubinski i empatično percipirana. Sigurna znači da ne smiju biti izložena akcijama i odgovorima koji ih plaše ili povređuju. Kako bi bila umirena, treba voditi računa o svim njihovim osjećajima i uvijek nastojati raščistiti teške situacije. Da budu osigurana potrebno im je pomoći da razviju unutarnji osjećaj dobrobiti.
Osim odnosa prema djetetu, važno je da roditelji razviju dobar odnos sami sa sobom i svojim djetinjstvom. Ovo je osobito važno za roditelje koji su prošli kroz teško djetinjstvo i nisu uspjeli razviti sigurnu povezanost s roditeljima. U tim situacijama važno je vjerovati da će njihova djeca zaista razviti sigurnu vezu s roditeljima, te kontinuirano raditi na sebi.
Autori predlažu razvoj čvrstog narativa o vlastitoj prošlosti, kod kojeg roditelji sami sebi priznaju sve nedostatke njihova djetinjstva kako ih ne bi nesvjesno prenosili na djecu. Stoga se roditeljima savjetuje barem deset minuta dnevne meditacije koja će im pomoći da se povežu sami sa sobom.