Prolazim neki dan tržnicom, a sitna mi suhonjava bakica naboranom rukom nudi stručak medvjeđeg luka: "Zemite si gospa, samo tri kune je, dva za pet, najte se bojati!" Ne bih, hvala, kažem baki, ali ne zbog straha već stoga što mi medvjeđi luk već ide na uši van. Jeli smo ga u pašti, kao namaz, u juhi, s jajima, u salati. Pospremila sam deset teglica pesta za zimnicu i sad mi ga je stvarno već pomalo dosta. A znate i sami na što je bakica mislila i zašto bi se medvjeđeg luka uopće trebalo bojati - punilo je novinske stupce prošlih tjedana. 

Zbog kobne zamjene medvjeđeg luka (Allium ursinum) mrazovcem (Colchicum autumnale) – biljkom koja sadrži otrovni alkaloid kolhicin, na liječenje je primljeno šest ljudi dok su dva starija gospodina nažalost preminula. Zamjena te dvije biljke je moguća, jer u mlađem stadiju razvoja biljke listovi mrazovca i medvjeđeg luka doista nalikuju jedan na drugi, međutim berači nisu znali da medvjeđi luk mora mirisati slično češnjaku dok mrazovac nema takav miris. 

Uz to nisu znali niti da medvjeđi luk raste najčešće u polusjeni šume i cvate u proljeće, a mrazovac na livadama i pašnjacima i cvate ujesen. Niti da se medvjeđi luk, osim s mrazovcem, može zamijeniti i s đurđicom. Očito je da nisu znali čim je došlo do ovakvog trovanja. Zato bi se, kada je branje u pitanju, uvijek trebalo pridržavati one "Što ne poznajem, ne berem!", pa vas pozivam, ako vas doista zanima naučiti nešto više o samoniklom bilju, da ne ostavljate stvari slučaju! 

Postoje odlične knjige za prepoznavanje koje će vas upozoriti na slične vrste, zamolite nekog znalca da prošeće s vama livadom ili šumom, botanički vrtovi su širom otvoreni, a možete se javiti i brojnim udrugama koje organiziraju odlaske u prirodu. Jer, prirode se ne morate bojati, ali neznanja – itekako.

• Andrea Šitum urednica je portala Naturala.hr i fitoterapeutkinja