Hrvatska večeras (20.45 sati) lovi polufinale protiv Španjolske, koja nam je gotovo uvijek bila usputna stanica na putu prema medalji, a 2003. ih je srušio kapetan Slavko Goluža
Utakmica svih utakmica! Oni su oduvijek bili naše mušterije
Kad pogledam španjolski sastav, shvatim da ipak nisam tako star. Pa dobar dio ovih igrača igrao je sa mnom u klubovima, a ja sam protiv njih igrao za reprezentaciju, rekao je Petar Metličić najavljujući veliki okršaj večeras (20.45) u Montpellieru.
Igrao je legendarni kapetan i 2003. protiv Španjolske, na SP-u kojeg se uvijek rado sjećamo. U finalu je tad pala Njemačka, ali puno je više muke bilo s “furijom”. No Pero u to vrijeme još nije bio kapetan, traku je nosio Slavko Goluža, koji je protiv Španjolaca odigrao - kapetanski.
'Najdraža utakmica'
Ušao je kad smo bili u debelom minusu, na šest golova zaostatka, i riješio stvar. Praktički nas je sam uveo u to finale.
- Najbolja utakmica u karijeri? Pa jedna od najboljih. I jedna od najdražih, to definitivno - kaže Goluža.
Utakmica za pamćenje otišla je u dva produžetka, a briljirala su oba kapetana, Goluža s jedne strane, a Masip s druge. Ali ključne poteze povukao je ipak hrvatski kapetan.
- Obojica smo preuzeli odgovornost, što se od nas i tražilo. Ali nemojmo zaboraviti i moje suigrače, svatko je dao svoj doprinos, i u obrani i u napadu, nisam tu bio sam - skromno priča Goluža, koji dobro pamti i dan prije utakmice.
Kuhalo u igračima
- Uh, kuhalo je u nama čak i kad smo spavali! Jedva smo čekali da ta utakmica počne, bili smo uvjereni da ćemo dobiti. Čak i kod minus šest smo vjerovali da ih možemo stići, a to se i dogodilo - rekao je Goluža i nastavio:
- Tek kad sam nakon pet, šest godina gledao tu utakmicu, shvatio sam da sam pucao sedmerac koji je zapravo odlučio utakmicu. U tim trenucima sam toliko bio ‘unutra’, u utakmici, da nisam bio ni svjestan koliko je to važan šut.
Vratili su nam Španjolci dvije godine poslije, u Tunisu su nam uzeli zlato u finalu, ali godinama poslije Hrvatska je bila svojevrsna “crna mačka” za društvo s Pireneja. Na putu do gotovo svake naše medalje Španjolci su bili samo usputna stanica. Osim lani u Poljskoj, kad su nas pobijedili u polufinalu i na kraju uzeli srebro. A mi broncu. Ovoga puta sigurno nećemo i jedni i drugi do medalje.
- Ma Španjolci su naše mušterije - kaže Slavko Goluža i dodaje:
- To, naravno, ne znači da će danas biti lako. Dapače, očekuje nas jako teška utakmica u kojoj su šanse 50-50, ali imamo jako dobar skor s njima. Nemamo ih se zašto bojati, mi smo ipak Hrvatska.
Hrvatska je mlađa
Španjolci su iskusniji, mi smo mlađi, brži i poletniji, ali ulog je golem. Ili borba za medalju ili razočaranje.
A kad je hrvatski rukomet u pitanju, razočaranjima tu najčešće nije bilo mjesta.
Ajmo vjerovati da će tako biti i ovaj put, da će se u Francuskoj ponoviti Portugal, da ćemo i ovaj put imati “golužu” koji će riješiti stvar...