Životna priča Nadala: Škampi mu pomogli da sruši Federera

Njegova radna etika je nenadmašna, njegovi bicepsi će i najokorjelije mrziteljice sporta potaknuti da zaprate tenis, a top-spin njegovog forhenda vjerojatno će zauvijek ostati enigma za bilo kojeg njegovog protivnika na Roland Garrosu. Njegovo ime je Rafael Nadal i on je "Kralj zemlje".

Rafael Nadal Parera rođen je u Manacoru na Balearima. Kao i manje-više sva španjolska djeca mali Rafa je, uz tenis, trčao i za nogometnom loptom, no s 12 godina od oca je dobio ultimatum: reket ili kopačke. Odabrao je svoju prvu ljubav. Reket je s tri godine, iako je dešnjak, uzeo u - lijevu ruku. 

Tako je umjesto njega odlučio njegov stric Tony, koji brigu o njegovoj karijeri vodi od najranijih dana. Nadal je, kao i većina djece, počeo igrati tenis s obje ruke, a Tony je brzo uvidio beneficije koje posjeduju ljevoruki tenisači. Najočitija prednost je slice-servis u prednost polje dešnjacima na backhand, što je s desnom rukom neizvedivo. Iako se to možda čini neprirodno, Nadal u tom društvu nije usamljen. Ljevoruki dešnjak je i Njemica Angelique Kerber, a obrnut slučaj je kod našeg Borne Ćorića. 

Stric Tony je često bio brutalan prema Rafi, na treninzima ga je tjerao do krajnjih granica, no Nadal priznaje da bi bez njega bio nitko i ništa. Znao se Tony derati na njega, nazivati ga maminim sinom, čak ga i gađati brzim loptama, ne da ga pogodi, već da ga zastraši i izvuče najbolje iz njega. 

Jednom je, sa samo sedam godina, Rafa igrao neki dječji turnir. Ljetno sunce je pržilo, a on je zaboravio ponijeti vodu od kuće. Niti tu se Tony nije smekšao:

- Mogao mi je kupiti bocu vode, ali nije. "Tako da se naučim odgovornosti", rekao je - prisjeća se Rafa u svojoj autobiografiji. Tako je očvrsnuo i postao stroj koji melje sve što se kreće i udara lopticu na crvenoj zemlji. 

Kada je imao 18 godina počela je njegova vladavina na najsporijoj podlozi. 2005. ostvario je rekordne 24 pobjede na zemlji kao tinejdžer. Na svoj prvi Roland Garros došao je kao peti tenisač svijeta, a na 19. rođendan u polufinalu je pobijedio Rogera Federera, s kojim će kasnije razviti najveći rivalitet u povijesti tenisa. Uzeo je titulu i započeo niz koji će trajati sve to 2014., izgubivši naslov samo 2009., kada ga je u četvrtom kolu šokirao Šveđanin Robin Soderling.

Ako mu na zemlji nitko nije mogao ništa, na drugim podlogama to još nije bio slučaj. Najbolnija su bila dva uzastopna poraza u Wimbledonu od Federera, a potonji u pet setova bio je devastirajuć:

- Lio sam suze u svlačionici pola sata nakon meča. Suze razočaranja i krivnje. Godinu dana kasnije bio sam spreman na sve - rekao je Rafa. U Wimbledonu 2008. sve se promijenilo:

- Večer prije već sam igrao meč u glavi. Da se smirim, kuhao sam, kao i uvijek za vrijeme Wimbledona. Tu večer na jelovniku bila je tjestenina sa škampima. Do jedan iza ponoći sam kartao, a zaspao sam tek oko četiri ujutro. Već u devet sam bio na nogama. Bilo bi bolje da sam više spavao, ali bio sam nabrijan i pun energije kao nikada do tad.

Kao i Goran 2001., iskoristio je četvrtu meč-loptu i s 9-7 u petom setu srušio se na "svetu" wimbledonsku travu. Suze radosnice napokon su zamijenile one frustrirajuće. Sve blokade, svi upitnici i unutarnje dvojbe nestale su iz njegove glave. Dobio je svoj najveći meč u životu.

Tada mu se u potpunosti otvorilo. Nakon olimpijskog zlata, sljedeće sezone osvojio je Australiju, a godinu nakon kompletirao je "Zlatni Slam" osvojivši i US Open. Postao je planetarna zvijezda. Čak ga je i kolumbijska pjevačica Shakira unajmila za ulogu u svom spotu za pjesmu "Gypsy". Iako je na prvi pogled tako djelovalo, među njima se strasti nisu rasplamsale. Shakira je sreću pronašla u Barceloninom stoperu Gerardu Piqueu, a Rafa, žeštoki navijač Real Madrida, već je 13 godina u vezi sa Xiscom Perello. I još uvijek nije kleknuo...

Jedna stvar koja je, barem u početku, dok se još nisu navikli, izluđivala njegove protivnike više od nenadmašne rotacije na njegovom forhendu su Nadalovi rituali. Goran Ivanišević po tome je za njega mala beba. Ovo je samo dio od onoga što jednostavno mora napraviti: U izlasku na teren staje isključivo desnom nogom, reket drži u lijevoj ruci. Stolice i ručnici moraju biti poravnati, bočice dijagonalno poredane u odnosu na teren. Nakon bacanja novčića uvijek opali sprint na osnovnu liniju. Nikada ne gazi linije na terenu, osim u igri, a nakon pauze ustaje uvijek nakon protivnika.

Dolazimo do rituala vezanog za servis, sad tek kreće zabava. Na zemlji uvijek prije servisa očisti liniju. Zatim povlači hlače dolje, a majicu gore. Nakon toga radi "Nadalov pokret" - obriše se po nosu, stavi kosu iza lijevog uha (iako nosi maramu), opet nos pa kosa iza desnog uha. On za sve to kaže da nije praznovjerje, već samo "traži da poredak u okolini bude u skladu s poretkom u njegovoj glavi". Tko smo mi da sudimo osvajaču 16 Grand Slam turnira...

Negdje putem, Nadal je morao prebroditi i tešku depresiju zbog rastave njegovih roditelja. Izgubio je potreban mir, sustigle su ga ozljede, koje su bile posljedica lošeg mentalnog stanja, kao i nagomilanog brutalnog treninga kojem se dnevno podvrgavao. Ipak, sve je to uspio nadići i vratiti se na stare staze pobjeđivanja. Brojka osvojenih Roland Garrosa popela se na deset, zasad. I danas, s nepune 32 na leđima, u dogovoru s Rogerom ponovno gospodari vrhom teniske ljestvice.

Bijaše, tako, svijet tenisa. I sve je bilo dobro. Tenisači su se borili, pobjeđivali, gubili. No bili su to tek obični smrtnici s rokom trajanja. A onda su se pojavila njih dvojica. Reče, tada, Rafael Nadal Rogeru Federeru: Ti ćeš vladati travom, a ja ću vladati zemljom. I bilo je tako. Postali su, zajedno, najveći koji su udarali tu žutu lopticu. Najveći ikada.