...." evo detalja malo vise! tako je i Mićo, kad je započela Oluja, krenuo s majkom Danicom i ocem Petrom u nepoznato. Kako je traktor odmicao od sela, tako je u Mići sve više rasla tuga za rodnom kućom i krajem koji su ostavljali. Kada je uvečer duga kolona izbjeglica iz cijele Banije stigla do Rujevice, nadomak Dvora na Uni, iskočio je iz traktora, prišao grupi hrvatskih vojnika koji su usmjeravali kolonu i rekao da on dalje ne ide, već da će se vratiti svojoj kući. Nakon kratkog ispitivanja, roditelje i njega odvezli su u Sisak gdje su proveli petnaestak dana u prihvatnom centru. Kada su sva ispitivanja završena, obitelj Lončar odvezena je nazad u svoje selo. Kuća je bila na svom mjestu, uglavnom cijela, ali do kraja opljačkana i opustošena. Ipak, doživjeli su veliku radost jer su pokraj kuće zatekli svoja dva konja koja su ih cijelo vrijeme čekala. Prihvatili su se posla, zametnuli nešto sitne stoke, počeli obrađivati zemlju i život se nastavio. Mićin otac umro je 2006. godine, majka sedam godina kasnije, pa je već nekoliko godina Mićo sam..
ITALO DISCO_90
15.12.2019.
Odustani
-""----- Ono najgore došlo je prije pet, šest godina - nastavlja Mićo. Jedne večeri bio je kod prijatelja u Balincu, obližnjem selu. Malo po malo, riječ po rije
č, čašica po čašica i brzo ga je savladao alkohol.
- Nisam htio ostati noćiti već sam krenuo prema svom selu. Bio je februar i snježilo je. Negdje na pola puta sam pao i zaspao u dobokom snijegu. Pred jutro, na sreću, našla me neka žena, došla je hitna i završio sam u Sisku na operaciji. Na obje noge su mi amputirani prsti i dio stopala, jer su ozebline bile prejake i mogao sam umrijeti. Od tada sam invalid, hodam na štakama i teško se brinem o sebi, gotovo nikako. Centar za socijalnu skrb odmah me uputio u jedan privatni dom Glini za stare i nemoćne - priča Lončar.
Prikaži još ↓
ITALO DISCO_90
15.12.2019.
Odustani
---""U početku se Mićo nekako uspijevao prilagoditi novom načinu života, ali kako je vrijeme odmicalo, tako je njegovo nezadovoljstvo bivalo sve veće. Bio je na
jmlađi korisnik u toj ustanovi, oko njega sve starci i starice, mnogi potpuno nepokretni. Sve je više razmišljao o tome da jednostavno ode. Hrana je bila dobra, ljudi su bili pažljivi prema njemu i sve je bilo kako treba, ali Mićo nikako da se navikne. Uskoro je promijenio dom, ali nezadovoljstvo je ostalo isto. Utjehu je našao u piću, kako kaže, da sapere čemer i tugu. Nezadovoljstvo je raslo iz dana u dan, sve dok jednoga dana nije jednostavno odšetao na štakama do svog sela i rodne kuće. Nažalost, kuća više nije bila za stanovanje, pa je Mićo jednostavno provalio u davno napuštenu seosku školu.
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
15.12.2019.
Odustani
Sto reci?
vozi Miško
15.12.2019.
Odustani
Doista, što reći?
Fenix7
15.12.2019.
Odustani
Ništa više ne reći. @ITALO je sve rekao i sve je jasno.
šk
škver
15.12.2019.
Odustani
A di mu je kuća ? Zašto je u napuštenoj školi?
yoevil
15.12.2019.
Odustani
dakle u pravu sam, ne zaspesh na snijegu ako nisi mrtav pijan a i svemu ostalome kumovao alkoholizam nazalost
sokrates_mali
15.12.2019.
Odustani
ITALO....hvala na detaljima! Zgražavam se kad osuđuju ljude! Ipak je sudbina ta koja se poigrava ljudima. Takvima kao on treba pomoči... i to bez crnih komentar
a!
Prikaži još ↓
Dk
Deaktivirani korisnik
15.12.2019.
Odustani
Zaista tužno. Treba mu pomoći tako da mu život bar malo bude lakši.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .