Nisam rigidnih stavova o starosti ali ovo o starim roditeljima i maloj djeci je istina. Sve ima svoje vrijeme, i po meni je sebično rađati djecu u tim godinama jer možemo mi izgledati mlado, biti dobrog zdravlja ali strpljenje i neistrošene živce danas u 50- ima može imati samo onaj tko je živio ispod staklenog zvona i ljubav sama nije dovoljna jer nam biologija zadaje udarac. U 50- ima ću se željeti posvetiti sebi, znači, vrt, okućnica, pas, šetnje, klimakterij, a onda to malo sačuvanog strpljenja i životne mudrosti podijeliti sa unucima kojima se nadam što je prirodno. Trebamo biti svjesni sebe i to je sve. To što netko na pragu 50-te dobije dijete je veliki šok i osjećaj straha, a to će vam priznati rijetki jer većina misli da su se ponovo pomladili time. Znam nekoliko primjera gdje to vrlo teško funkcionira, na žalost. Uvijek je bilo teško biti roditelj neovisno o godinama odnosno dobi, ali starenjem može biti samo teže, nikako lakše, ma kako se mi dobro u svojoj koži osjećali, starost nas hendikepira u roditeljstvu jer je priroda to tako zamislila.