Da, razumin ja to. Nazalost. Prva ljubav, poznanstvo od vrtica, prijateljstvo, prva i dugogodisnja veza jos iz srednjoskolskih pa sve preko studentskih dana i "radosti" koje oni nose pa i iza,..Ja znam da sam bila tu za njega kada je trebao-a trebao je mnogo vise nego sto je on meni trebao, trazio je puno-imao je sve...jer sam ga uzela za nekog svoga...sve do dana kada mi je baka umrla, javilii su mi-a on je bio kraj mene. Pocela sam plakat i doslovno rigat od soka a njemu je nedugo zatim zazvonio mob. Vrloooo vazan poziv!!!...posao u pitanju!!! (!) Javio se je sta bi cak i razumila-mozda. I nastavio konverzaciju meni dajuci znak da se stisam. Tek tada nisam vise znala ni gdje sam ni sta sam ni pokraj koga sam svo to vrijeme. To je bio pocetak sigurnog kraja koji se jeee oduzio ali je dosao jer sam ja u sebi znala da ce doci. I nije mi uopce zao zbog svega sta sam ja njemu kao "ucinila" kako on to kaze-nakon tog dana...isto bi sve ponovo.