U veljači ove godine ministar Ranko Ostojić pohvalio se da je u Hrvatskoj lani, u odnosu prema 2013., zabilježeno najmanje ubojstava u posljednjih deset godina
Zbog nedostatka dokaza, više ubojica danas slobodno šeće
U veljači ove godine ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić pohvalio se da je u Hrvatskoj lani, u odnosu prema 2013. godini, zabilježeno najmanje ubojstava u posljednjih deset godina. Ne samo da ih je policija sve riješila nego su riješili i jedno od ranije. No statistika može i zavarati... Početkom svibnja u pravoj mafijaškoj likvidaciji kakvu dugo nismo vidjeli, ubijen je Vinko Žuljević Klica (57), banda na motorima hara obalom i pljačka hotele i kampove, a nedavno je u pravom insajderskom poslu iz banke na Braču nestalo oko pet milijuna kuna. Svi ti događaji građanima su poljuljali osjećaj sigurnosti.
Umirovljenog časnika HVO-a Vinka Žuljevića ubojice su 3. svibnja oko osam sati dočekale u zagrebačkim Sesvetama dok se Passatom vraćao kući s mise. U njega su ispalili najmanje 15 metaka. Dva mjeseca poslije zagrebačka policija objavila je fotorobot muškarca za kojeg vjeruju da je povezan s ubojstvom. Star je između 30 i 35 godina, visok oko 180 centimetara, svijetle puti i smeđe kose začešljane u stranu. Ima smeđe oči te pravilan nos. Iako su ispitali više od 200 ljudi i formirali posebnu radnu skupinu, novih tragova nema. Može se očekivati kako će uskoro, ne bude li pomaka u istrazi, objaviti nagradu za informacije o ubojicama.
To su u prosincu prošle godine učinili za ubojstvo Lidije Kukure (77) iz Rijeke. Za informacije koje bi dovele do uhićenja ponudili su 50.000 kuna. Njezino je tijelo nađeno 13. rujna 2013. u stanu u četvrti Vežice. Vrata stana nisu bila provaljena, a ubojica ju je zatukao tupim predmetom po glavi. Nestala je i njezina zlatnina.
Ministar Ostojić može se pohvaliti da je, u svom mandatu, raspisao najviše nagrada koje nisu dovele do rješavanja slučajeva. Među njima je i dvostruko ubojstvo Vukosave Goranović (55) i njezine sestre Milice Zeba (53) te ranjavanje Miličina supruga Stipe zeba na Žutom Bregu u Zagrebu iz prosinca 2013. U srpnju ove godine objavili su fotorobot i opis ubojice i pomagača te ponudili nagradu u iznosu od 50.000 kuna. Ubojica je star oko 37 godina, visok 175-180 cm, jače tjelesne građe, okruglog oblika lica bez brade i brkova. Njegova pomagača policija opisuje kao vitkog muškarca starog oko 30 godina visokog 180-190 cm.
Nije riješeno ni ubojstvo Marijana Vukelića (62), profesora tjelesnog odgoja iz Zagreba kojeg je netko zatukao bocom šampanjca u kolovozu 2013. na plaži Katarelac u uvali Zrće. Našli su ga okrvavljene glave 20. kolovoza u zoru, a ozljedama je podlegao dva dana kasnije u bolnici. Istarsku policiju muči ubojstvo udovice Koviljke Radosavljević (72) koju su 9. travnja 2013. pronašli mrtvu u stanu u Puli razbijene glave. Pronašli su je u zaključanom stanu, a nije bilo tragova nasilna ulaska. Na vrlo sličan način 29. siječnja 2011. godine ubijena je još jedna Puljanka, također udovica, Radmila Marković (78). I nju su pronašli krvave glave, a iz stana je nestala samo fotografija Radmile i njezina pokojnog supruga Janka. Iako je ubijena za vrijeme mandata ministra Tomislava Karamarka, Ostojić je i njezino ubojstvo pokušao rasvijetliti raspisivanjem nagrade u iznosu od 50.000 kuna.
Unatoč nagradi od 70.000 kuna, policija nije bliže ni rješavanju ubojstva studenta građevine Hrvoja Turibaka (24). Njega je 7. srpnja u zagrebačkom stanu pronašao mlađi brat Tomislav. Vrlo rano tijekom istrage, istražitelji su se fokusirali na njegova brata kao glavnog osumnjičenoga.
Već tijekom očevida počinili su brojne pogreške koje je poslije nemoguće ispraviti. Otpečatili su stan te su dopustili obitelji da ukloni tragove krvi. Godinu dana nakon ubojstva njegova obitelj našla je u stanu nove dokaze i odnijela ih policiji. Prijavu protiv brata Tomislava odvjetništvo je odbacilo.
Ni splitska policija nema novih tragova u slučaju starijeg muškarca čije je rakomadano tijelo nađeno u listopadu 2012. godine na plaži u Žnjanu te u splitskoj luci Zenta. Nakon njegove smrti počinitelj, ili više njih, odsjekao mu je obje noge i glavu baš na lukobranu lučice Zenta. Dijelovi su potom skriveni na različitim mjestima među stijenama. Njegova glava bila je u najlonskoj vrećici, dodatno zamotana u novinski papir s kojega su forenzičari uspjeli dobiti otisak prsta. Nažalost, do danas nisu uspjeli pronaći sumnjivca.
Tijekom svog mandata pokušao je Ostojić učiniti što može da policija riješi i neke ranije slučajeve, među ostalim oformio je Odjel za hladne slučajeve. Njihov jedini poznati uspjeh bio je rješavanje dvostrukog ubojstva iz 2004. Nakon više od devet godina istrage, u srpnju 2013. osječka policija uhitila je Damira Handanovića (34) i Davora Čizmoka (34) zbog sumnje da su u noći na 28. ožujka 2004. godine u garsonjeri nekadašnjeg hotela Turist u Osijeku ubili poduzetnika Peru Martića (38) i Jadranku Modrić (26). Hadanovića optužnica tereti da je platio Čizmoku 100.000 eura da ubije Martića.
U nastojanju da riješi hladni slučaj iz Splita, ubojstvo Marijane Jerković iz davne 2002., dok je ministar unutarnjih poslova bio Šime Lučin, Ostojić je za informacije o ubojici raspisao nagradu od čak 100.000 kuna. Marijana Jerković iz Gustirne pokraj Trogira zaklana je 21. siječnja 2002. u središtu Splita u agenciji za promet nekretnina M-Kontakt trade gdje je radila. Večer prije ubojstva posvađala se s dečkom Dorisom Perišem koji je radio u trgovini 300-tinjak metara dalje. Upravo on bio je prvi osumnjičenik te je imao slab alibi, no splitski istražitelji nisu ga uspjeli povezati sa zločinom. Godinu dana nakon ubojstva na Općinski sud u Trogiru od HT-a pristigao je prijedlog za ovrhu na iznos od oko dvije tisuće kuna zbog neplaćenih računa. Prema tom prijedlogu posljednja aktivnost na Marijaninu telefonu zabilježena je u kolovozu, punih sedam mjeseci nakon što je ubijena. Tko se i kako služio njezinim mobitelom ostao je misterij.
Iako je dužnost obnašao svega osam mjeseci, i Berislav Rončević svojim je nasljednicima ostavio otvoreni slučaj. Riječ je o, doduše mafijaškom, ubojstvu Vinka Rodića (42) u kafiću Bugsy u zagrebačkoj Dubravi.
Nije se osobito proslavio ni Ivica Kirin u čijem mandatu su ostali neriješeni slučajevi ubojstva Davora Zečevića iz 1. prosinca 2007. u Zagrebu, ubojstvo odvjetnika Hrvoja Lešića (58) i njegova sina Domagoja 21. listopada 2006. na Malom Lošinju. Nisu razjašnjene ni još tri likvidacije s potpisom mafije u Zagrebu, ona vlasnika Montmontaže Nikole Lisičara iz siječnja 2006., Lulzima Krasniqija iz ožujka 2006. te nogometnog menadžera Dine Pokrovca iz lipnja 2005. Nerasvijetljen je ostao i pokušaj atentata akademika Slavena Žitomira Barišića na PMF-a kojemu je 14. veljače 2006. u kabinetu eksplodirala bomba, kao i ubojstvo oficira bivše JNA Dušana Vidića (81) 18. svibnja 2005. u Karinu Gornjem.
Gomilu posla ostavio je i Šime Lučin tijekom čijeg mandata je 11. prosinca 2003. kod Iloka ubijen hrvatski policajac Dragan Medaković (33). U Sesvetama 11. studenoga 2003. hicem u glavu na autobusnom stajalištu ubijen je Željko Bilen (31) u Sesvetama, koji je u “Smogovcima” utjelovio petog Vrageca.
U zagrebačkim Vrbanima 23. veljače 2002. s više od 20 uboda nožem uz stube u zgradi brutalno je ubijen Dubravko Biškup (20), a u Gospiću je 28. kolovoza 2000. u eksploziji bombe poginuo dragovoljac Milan Levar, svjedok na suđenju za ratne zločine. I za informacije o njegovu ubojstvu Ostojić je ponudio 100.000 kuna nagrade. Na zagrebačkim ulicama tih je godina još trajao obračun pripadnika podzemlja, a likvidirani su Zlatko Prša (33) alias Zlatko Žoher, Marko Sliško, brat Vjeke Sliška, te Nikola Remenarić.
Najviše mafijaških likvidacija počinjeno je u razdoblju 1996. do 2000. godine dok je na čelu MUP-a bio Ivan Penić. Većina nije riješena.