Joško iz Sinja Njemačku je posjetio nekoliko puta da vidi hoće li mu se svidjeti i kakve su šanse da nađe posao. Brzo je, kaže, shvatio da nema razloga za zabrinutost te kupio kartu u jednom smjeru i preselio se
'Završio sam fakultet i bio bez posla. Otišao sam u Njemačku'
Sinjanin Joško Milanović (32) koji je do nedavno živio u Zagrebu i Splitu, prije dvije godine preselio se u Berlin. Sada živi u malom, mirnom gradiću izvan Kölna.
- U Splitu sam završio Ekonomski fakultet, smjer turističko poslovanje. Nakon toga sam radio praksu preko javnih radova u "Udruzi (na)gluhih osoba Videatur" i to šest mjeseci. Potom sam bio nezaposlen - rekao je Joško. Dodao je da ga je to natjeralo da se preseli u Njemačku. Posjetio ju je nekoliko puta da vidi hoće li mu se svidjeti i kakve su šanse da nađe posao. Brzo je, kaže, shvatio da nema razloga za zabrinutost te kupio kartu u jednom smjeru i preselio se.
- Za početak sam otišao živjeti kod prijatelja koji je već bio tamo. Poslao sam molbu i životopis u jednu firmu i zvali su me na razgovor. Dobio sam posao pomoćnog kuhara, pet dana u tjednu za oko oko 1000 €. S obzirom da nisam morao plaćati najamninu za stan, to mi je tada bilo dovoljno - prisjetio se Joško. Radio je godinu dana kao kuhar, a onda je dao otkaz jer je odlučio krenuti na tečaj njemačkog jezika kojeg još uvijek pohađa a za to vrijeme s burze dobiva naknadu za nezaposlene, a dobiva i naknadu za gluhe osobe.
- Tečaj plaća Ministarstvo za migrante i izbjeglice. Trenutno sam na razini B1 njemačkog jezika što je uvjet za bolje radno mjesto i njemačke dokumente npr. osobnu i putovnica. U međuvremenu su mi priznali i fakultet završen u Hrvatskoj. Imam i godišnji pokaz kao osoba s invaliditetom i priznat mi je godišnji pokaz koji košta 80 eura. S tim pokazom mogu besplatno kao gluha osoba putovati po cijeloj Njemačkoj i iskoristiti sva javna prijevozna sredstva osim brzog vlaka - pohvalio se Joško.
Dodao je da je prijatelj kod kojega je živio predao zahtjev za socijalni stan pošto je dugo bio nezaposlen. Zahtjev su mu odobrili pa se Joško preselio s njim. Troše samo na hranu i režije.
Joško tvrdi da jednom do dva puta godišnje dođe u Hrvatsku u posjet obitelji, ali ne planira se vratiti.
- Ne znam kako bih tražio posao u Hrvatskoj kao gluha osoba. To je veliki minus u našoj zemlji i diskriminacija prema osobama s invaliditetom - nezadovoljno će Joško.