Da treba paziti na djecu znaju svi,pa ipak...katkad popusti paznja,a katkad su roditelji aljkavi,i to strasno...U salonu namjestaja dvoje klinaca (3-4g.) s roditeljima razgledavaju...vidim,otisli su predaleko od njih,igraju se, ulaze u ormare,pritom guraju prstice u prostor gdje za pante,jedan ne da drugome izaci van...stajao sam i pazio,pokusao im reci da idu k roditeljima,ali djeca su djeca,nisu me dozivljavala...tada sam,vec iznerviran,otisao do mame i rekao sto rade djecica,da su srusili neki ukras,tipa vaze,rekoh, mogli bi se ozlijediti...na pola me je saslusala,"nagradila" onim pogledom "a sta tebe briga",nešto im povikala ("pazite...bla-bla"),otac je gledao namjestaj,nikakve reakcije...nisam stigao ni do lifta zacuo sam vrisak, plach,i to bolni, od kojeg protrnes...opca strka...trgovci i kupci,roditelji...znao sam...pretpostavio sam... stradali su prastici...nisam imao snage vratiti se...da mi ne dodje zelja nekome opaliti vritnjak, al' onaj pravi...