Zašto je pitanje 'kad ćeš rodit' ok, a 'kad ćeš ti zubaru' nije?

Srdačan pozdrav i ove srijede, nadam se da ste dobro i da ste već pojeli neku sarmu.

Od cijele 2018., prošlih tjedan dana je možda bilo najuzbudljivije do sad.

Ivica je izašao, ali to je već staro.

InSight je napokon sletio na Mars.

Bujanac nikad neće sletit u Australiju.

Bio je Crni petak. I gospođa iz Samobora nije prijavila nikog za čudno stajanje ispred dućana.

Čilić je osvojio Davis cup.

Mladi matematičari su već osvojili hrpu medalja na Matematičkoj olimpijadi, pa im je Ministarstvo za nagradu odlučilo prestat financirat putovanja na istu.

Srećom, jedna naša domaća tvrtka je popravila taj potres mozga.

Šta još?

Željka Markić je rekla da su djeca homoseksualaca sklonija pušenju i kriminalu.

Don Stojić je rekao da onoj ljekarnici koja nije izdala kontracepciju treba dat nagradu.

A u nedjelju palimo prvu svijeću ususret Isusovom rođendanu.

Uzbudljiv tjedan, nema šta.

Oni koji slijede su još uzbudljiviji.

Kreću kobasice po štandovima.

Kuhana vina stisnuta između rukavica.

Najezda Božićnih lampica i bundi na špici.

Najezda statusa o hladnoći i snijegu.

Ili snjegu, ovisi za koga glasate.

Ove godine se na internetu čak pojavila jedna nova tvorevina, gora od “snjeg” - SLJEGOVIĆ.

Sljegović.

Zadnji put me nešto toliko oduševilo kad je na kolu sreće netko rekao “lj kao dimljačar.”

Ili kad je ona jedna gospođa ispekla kolač pa ga objavila uz komentar “malo hvalisanja nije na izmet”.

Uz sve ove većinom lijepe zimske najezde, stiže nam još jedna vesela predbožićna tradicija - sretanje starih poznanika po gradu.

I susreti s rodbinom, jasno.

I jedno od najčešćih pitanja koja će vam postavit, pogotovo ako ste žena koja je prešla 30 (ili koja je prešla 18, ovisi za koga glasate): “Kad će djeca?”

Kad rodbina pita, to je sasvim “normalno.”

Stari poznanici u gradu isto, to je uobičajeni chit-chat.

Random žena koju prvi put vidiš, zašto ne?

To sam slušala prije 2 tjedna u jednom salonu.

Gospođa sjedi, frizerka ju fenira (prvi put, čuješ po razgovoru), a kad su prošle one standardne teme, tipa vani je hladno, ma nek je zahladilo i čime se bavite, gospođa joj je počela pričat prvo o svojem porodu, a onda ju je je mrtva-hladna pitala: “A kad ti planiraš rodit?”

Frizerki je bilo neugodno pa je samo promrmljala “ne znam”, a onda joj je gospođa objasnila da je to KRUNA života.

Mislim, sigurno je jedna od kruna života, ali brate ženo, na frizuri si, pusti ženu na miru i čitaj neki pametni članak, tipa KOGA LJUBI BORIS NOVKOVIĆ.

Mene to isto svako malo pitaju.

Ne koga ljubi Boris Novković, ono prije toga.

Onako usput, uz kako si šta ima: “A djeca još ništa?”

I svaki put kad me to pitaju, imam osjećaj da se moram opravdat zašto (još) nemam djecu. Ili dijecu, ovisno o tome radite li snjegovića ili sljegovića.

Lako za tetu koja me vidi jednom godišnje pa me pita (a ne pita ni jedna jer imam moderne tete), ali kad me to na cesti pita Martina iz osnovne koja me nije vidjela još od vremena kad je Scooter imao hitove, ne znam, meni je to debilno.

Imam i druge, elegantnije riječi za to, ali debilno mi najbolje odgovara.

Debilno mi je da se to kad me Martina iz osnovne pita kad ću rodit smatra kulturnim ćaskanjem, a kad bi ja tu istu Martinu pitala kad će se naručit na čišćenje kamenca jer joj zadah ometa 3G signal u Valpovu, to bi bilo nepristojno.

Realno, oboje je preinvazivno, ali Martina bi mene komotno mogla sterat u k da ju to pitam.

Da ja nju steram bilo gdje zbog pitanja o tome kad planiram rodit, ja bi ispala nekulturna.

A realno, to baš nije pristojno pitanje.

Znam da će puno ljudi reć da pretjerujem i da je riječ o benignom ćaskanju, ali po meni nije.

“A djeca još ništa?” je nešto što bi bilo lijepo ukinut kao chit-chat, jer to nije chit-chat.

To je stara, bapska navika iz vremena kad nije bilo pametnijeg sadržaja.

I mnogim ženama je vrlo stresna.

Možda se ne slažete sa mnom, možda volite to ispitivat ljude jer ne vidite ništa loše u tome, ali to bi stvarno trebalo biti nešto što te smije pitat ISKLJUČIVO netko tko ti je jako blizak.

Za sve ostale, ćaskanje o prognozi je više nego dovoljno.

Znam da većina ljudi koji to ispituju druge nemaju nimalo loše namjere i ne razmišljaju previše o tome, ali možda bi trebali razmislit dvaput.

Pa eto, jedan mali adventski vodič o tome zašto bi bilo sasvim prekrasno da prestanete žene ispitivat kad će rodit, jer time čačkate po vrlo privatnim, često i vrlo bolnim temama za osobu koja bi vam trebala dat odgovor.

Možda baš pokušavam

Ovih dana, ovih tjedana, možda moj dečko/muž/rođak (ovisi za koga glasate) svaku večer pokušava posadit pšenicu samog sebe, ali to nije nešto što želim podijelit s poznanicom iz osnovne koju sam srela ispred pekare: “Evo, cervikalna sluz mi je optimalna, baš sutra mi je vrhunac ovulacije i aktivno radimo na zigoti, hvala što brinete.” Ako želiš slušat erotsku priču, downloadaj audio knjigu 50 shades of Grey, nemoj mene tražit detalje.

Možda pokušavamo već godinama

Možda se on i ja mučimo već godinama i budimo se s tim svako jutro, pa lovimo trenutke u kojima o tome ne razmišljamo, tipa na putu do pekare na kojem na kratko zaboravimo na činjenicu da nam ne ide. Možda nam u životu trebaju trenutci u kojima pričamo samo o prognozi.

Možda si više ne možemo priuštit da pokušavamo

Možda smo već tri puta bili na umjetnoj oplodnji, a svaka je jako skupa. Možda trenutno nemamo para za “kad će djeca?” Možda smo samo izmučeni od tolikih pokušaja i svaki put kad nam jave da nije uspjelo, izgubimo nadu da ikad hoće.

Možda imam endometriozu

Ili PCOS (ovo nije vrsta Pokemona). Ili bilo koju drugu pizdariju zbog koje mi trudnoća nije najjednostavniji zadatak. Možda “kad ćeš zatrudnit” nije isto za tebe i mene, kao što ne idemo istim putem do pekare. Nekima je to sekunda posla, neki imaju prepreke na putu. I 9 od 9 ljudi koji ih imaju ne žele o tom ćaskat s poznanicima ili nepoznanicima.

Možda nemam para

Možda nemam posao i znam da se ne bi mogla brinut o djetetu. Najveća valuta u majčinstvu je uvijek ljubav, ali i pelene, koje ipak treba kupit.

Možda imam neke druge ciljeve

Možda se želim posvetit karijeri i rodit s 40, ali o tome mi se stvarno ne da pričat s Martinom ispred pekare.

Možda sam bila trudna

Već 4 puta i niti jedno se nije zadržalo dulje od 2 mjeseca. Možda se unatoč tome i dalje nadam najboljem, a možda me i užasno strah ponovno probat.

Možda ne mogu

Možda on ne može. I znam da živimo u društvu u kojem će netko zbog toga mislit da smo manje vrijedni, što nam samo još povećava razočaranje. Možda mi se ne da Martini davat još jednu temu za sočno tračanje o tome kako sam ja JADNA JALOVA ili da mi suprug ima nezainteresiranu spermu.

Možda ne želim

Možda ne želim djecu. Možda mi se jednostavno ne uklapaju u ideju o životu i neću ih, što je moje pravo. Da sam homoseksualac, neki bi mi pljeskali.

Možda ne volim djecu

Možda je ružno za reć, ali ružno je reć i “trpeza” pa neki to govore. Ima ljudi koji jednostavno ne vole djecu. Ja imam frendicu koja ne voli Božić, ni palačinke, ni onu prekrasnu smeđu rapsodiju koja se maže unutra, ljudi su svakakvi. Možda su mi djeca glupa, nezanimljiva i iritantna.

Možda sam imala dijete

Ali se razbolilo i država nije imala za njegov lijek. Možda ga je netko pogazio na zebri. Možda ti to ne želim ispričat jer sam samo htjela kupit buhtlu s čokoladom i vratit se doma, tamo gdje je i dalje njegova soba.

Možda volim u dupe

Zamisli da nekom poznaniku koji onako usput malo gura nos u tvoj privatni život ponudiš previše detalja. “Htjeli bismo djecu, Martina, ali moj suprug TOLIKO voli ejakulirat u zavjesu da jednostavno nemamo kako!” Ispričavam se svojoj mami koja čita ove stvari na gnjusnoj komponenti.

Možda pokušavam posvojit

Ali ne ide, jer je dovoljno da roditelj koji ne želi/ne može brinuti o djetetu nazove jednom u 6 mjeseci i mali Marko mora ostat u domu.

Možda se bojim da ću rodit gay dijete

Koje će po defaultu biti sklono pušenju i kriminalu. A ja stvarno ne želim da mi je dijete pušač, ili političar.

Možda sam upravo trudna

Ali to još nisam rekla ni bliskim ljudima jer čekam(o), neću ni tebi, Martina.

Možda te boli briga

To je možda ono što me najviše smeta. Jer najčešće takve stvari s najvećim zanimanjem pitaju oni koji s tim nemaju nikakve veze. Tipa, žena koja se došla isfenirat. Ili Martina ispred pekare i njena mama.

I bilo bi baš nepristojno da ih pitaš “a kakve to veze ima s tobom?!”

Razloga zbog kojih (još) nemam djecu može bit jako puno.

Može bit i samo jedan.

Ali to je moj privatni razlog, kao što je buhtla koju ću kupit u pekari moja privatna buhtla.

Evo, to me možeš pitat kao chit-chat.

Jel s čokoladom ili marmeladom?

To je zabavan razgovor dvije poznanice.

“Kad ćeš rodit” treba uvest u bonton pod “NEMOJ.”

I od tamo izbacit ”kad ćeš zubaru” jer realno, to je korisno pitanje - ljudi koji nemaju djecu su manji problem od ljudi koji imaju halitozu.

Eto, jedan skromni prijedlog za ugodniji chit-chat u vrijeme Adventa, a i inače.

Izvucite nosiće iz tuđih materničica.

Malo privatnosti nikad nije “na izmet.”

Pustite žene da rađaju kako žele i pustite da ne rađaju kako žele.

Nit svatko mora bit majka, nit svatko može, nit svatko želi.

A bome nije svatko ni stvoren za to.

Sasvim nevezana slika za kraj (btw nije moja, u ovoj “kvaliteti” sam ju našla):

Vidite kako sljegović odjednom zvuči kao sitnica.

Andreu Andrassy prati i na njenom Facebooku i Instagramu, a nas, BlogBuster, na Facebooku. I Instagramu. 

Fotografija: Karmen Poznić