Dok izigrava žrtvu policije, tajnih službi i represivnog aparata, Most istodobno zahtijeva da mu se pod prijetnjom raskida koalicije dodijele resori palice i pendreka.
Zašto je Most toliko zapeo da dobije policiju i tajne službe?
Prije mjesec dana Nikola Grmoja govorio je o prijetnjama, pokušajima likvidacije članova Mosta, o fizičkom napadu na Božu Petrova, pokušaju gaženja autom gradonačelnika Omiša Ivana Kovačića.
Preksinoć je dodao kako ima indicije da je PNUSKOK pratio Božu Petrova, da je "postojala akcija koja doduše nije nigdje zavedena", te naglasio kako smatra da je nedopustivo da se sigurnosni aparat koristi u svrhu političkih obračuna.
Da bi njegov Most u pregovorima o formiranju Vlade ultimativno, pod prijetnjom raskidom koalicije s HDZ-om, zatražio da mu se povjeri ovlast nad MUP-om, SOA-om, pravosuđem i represivnim aparatom.
Je li to učinio radi vlastite zaštite?
Ili radi zaštite svih građana? Je li to učinio u svrhu, kako to pogrešno ponavljaju Grmoja i Petrov, efikasnije borbe protiv kriminala i korupcije?
Paranoja ili zagriženost?
Je li ovdje riječ o neosnovanoj paranoji ili o neočekivanoj, ali posve tipičnoj fasciniranosti političara represivnim aparatom?
Ili se ovdje ipak radi o tome da je Most ispravno nanjušio kako pravu moć u ovoj državi imaju oni koji drže palicu, pendrek i prislušni aparat?
Što god bilo, bizarna je veza između Mostovih optužbi da se njihove članove prati, pritišće, prisluškuje, pa i nastoji likvidirati i želja njegovih čelnika da im se dodijele resori policije i tajnih službi.
Točnije, bila bi neobična da nešto slično nismo čuli od Tomislava Karamarka. Koji se nedavno požalio da je bio žrtva udbinih agenata i provokatora, samo kako bi nakon toga cijelu svoju karijeru posvetio policiji i tajnim službama, okruživši se špijunima i agentima.
Sad se isto događa s Mostom.
Prvo tvrdi da je žrtva policije i agenata, a onda ih se želi domoći u pregovorima.
O čemu se ovdje zapravo radi?
I što bi Most, kao misterioznu organizaciju s povremenim obilježjima sekte, kvalificiralo da se upravo njima dodijele ti resori?
Nabacivanje likvidacijama
U prvom redu, Grmoja je već nanio štetu službama i društvu, pa i samoj politici, politikantski se nabacujući optužbama o likvidacijama, praćenjima i prisluškivanjem upravo u trenutku pregovora o podjeli vlasti.
Ne samo da Most izigrava žrtvu, već i polaže nekakvo moralno pravo na policiju i tajne službe.
Drugo, Grmoja je, kao i svaki drugi građanin, dužan svaku sumnju prijaviti i procesuirati kroz službene kanale. Ne samo radi sebe i svojih ljudi, već i radi javnosti koja mora znati što se točno događa u tajnim službama, ali i u svrhu učvršćivanja povjerenja u pravnu državu.
U suprotnom, radi se o uznemiravanju javnosti, širenju panike i nesigurnosti među građanima, ali i optuživanja institucija kao što je PNUSKOK.
Za to je potrebno puno više od "osjećaja" da im cure informacije sa sastanaka.
Ove posljednje optužbe o prisluškivanju i praćenju u ovome trenutku previše upućuju na paranoju, a već smo se puno puta imali prilike uvjeriti što se događa kad se paranoičnim političarima daju u ruke tajni agenti, prislušni uređaji, palice i pendreci. Ne bi bilo dobro da se među njima nađu Grmoja i drugovi iz Mosta.
Pa zbog čega onda Most toliko inzistira na MUP-u i SOA-i? Za resorima koje, ako je vjerovati Ranku Ostojiću, nije ni jednom riječju spomenuo u pregovorima, niti je ostavio dojam da poznaje taj sustav.
Trganje s Karamarkom
Samo kako bi se zaštitili od policije i agenata, s obzirom da nemaju preveliko povjerenje u institucije pravne države kojima se nisu obratili za pomoć, niti podnijeli prijave poslije napada i sumnji?
Možda kako bi te resore oduzeli drugima, prvenstveno Karamarku, vjerujući da su u njihovim rukama najsigurniji?
Ili kako bi ga okrenuli protiv drugih, kad i ako im to zatreba?
Što god stajalo iza ovih ultimativnih zahtjeva Mosta pomiješanih s tvrdnjama o praćenju i likvidacijama, policija i sigurnosne službe ne bi smjele biti predmet političke grabeži, političkih trgovina, ucjena i natezanja.
Mostova glazura
Niti je potrebno da se postojeći "crveni i plavi slojevi torte u SOA-i", kako je to lijepo opisao Grmoja, sada preliju glazurom Mosta.
Tajnim službama, policiji i pravosuđu potrebna je depolitizacija, a ne političko svojatanje. Baš kao što su likvidacije, prisluškivanje, zlouporabe službi i sumnje u praćenje preozbiljne stvari da bi se koristile u međustranačkim natezanjima oko podjele moći.
Ako Grmoja sada nije spreman služiti se instrumentima pravne države u cilju istraga pokušaja likvidacija i prisluškivanja, o kojima periodično govori, onda je opravdano zapitati hoće li se tim instrumentima znati - i htjeti - služiti kad i ako ih se dočepa.
Tomislava Klauškkog pratite i na Facebooku